Prvenstvena namjena Versaillesa bila je kao lovačka rezidencija Luja XIII, a najznačajnije dograđivanje započinje 1661. godine kada ga Luj XIV pretvara u svoju stalnu rezidenciju. Od tad pa do kraja Francuske revolucije Versailles je bio stalna rezidencija francuskih kraljeva.
Sam Versailles okružen je sa čak 815 hektara parkova u kojima se nalaze mnoge skulpture i predstavljaju najznačajnije parkove Europe. Kao i sam dvorac, tako su i parkovi služili veličanju kralja Sunca. Tako su parkovi prepuni otvorenih ili skrivenih motiva posvećenih kralju. Sam Luj XVI je napisao prvi vodič o svom parku i u njemu je predložio najljepši puta obilaska parkova: „Popeti ćemo se do Apolonove fontane i tu ćemo zastati da se divimo skulpturama i vazama Kraljevske aleje, Latoninoj fontani i dvorcu. Odavde se vidi veliki kanal. Tko želi da se u istom danu posveti menažeriju i Trijanon, treba prvo njih posjetiti, a tek onda ostale fontane.“
Društvena hijerarhija u dvorcu bila na nivou rezidencije u kojoj stoluje Bog sunca. Tako je točno bilo određeno u kojem trenutku se mora odigrati koji postupak. Od velikih proslava do malih ručkova. Da ne bi sad ispalo da je Versailles bi snobovski dvorac prepun potentnih dvorjana, ne on je bio otvoren i za javnost. Tako su obični građani mogli slobodno šetati unutar dvorca. Često je bio slučaj da je Kraljevska obitelj ručala uz prisustvo promatrača, a isto tako je poznato da je Marija Antoaneta rodila svoje prvo dijete u sobi prepunoj promatrača. Iako su imali pristup skoro pa svakom dijelu dvorca, obični građani nisu mogli komunicirati s dvorjanima nego se morao poštovati strogi dvorski pravilnik koji je propisivao puno posrednika da bi se došlo do željene osobe.
Za dvorske stanovnike često su organizirani balovi, proslave i turniri, a sve u svrhu zabave i razbijanja monotonije. Te proslave nisu služile samo za razonodu i zabave, nego su u većini slučajeva služile kako bi se ukazalo na veličinu i slavu kralja.
Dok su se samom dvorcu i njegovim parkovima odvijale veličanstvene zabave, u pučanstvu je rastao bijes. Sve veća davanja dovela su do pobune 1789. koja je rezultirala tjeranjem kraljevske obitelji iz dvorca i njegovim pljačkanjem. Od tada dvorac je imao mnogo namjena. Od muzeja pa do mjesta na kojem se i danas sastaju najvažniji državni političari i donose odluke vezane uz Ustav. 1979. godine dvorac i parkovi stavljeni su na UNESCO listu Svjetske baštine.
Dvorac sa svojim parkovima, muzejima i sporednim dvorcima otvoren je za javnost i predstavlja najveći dvorac u Francuskoj. Godišnje ga obiđe oko tri milijuna posjetitelja od čega su preko 70 % stranci.
