Galerija
Dvorac je simbol romantizma 19. stoljeća. Nalazi se u južnoj Bavarskoj u blizini jezera Alpsee, na visokom brdu. Okružen je šumovitim padinama, a posjetiocima se pruža prekrasan pogled na bavarske Alpe.
Gradnju raskošnog dvorca financirao je kralj Ludwig II Bavarski u čast obožavanog skladatelja Richarda Wagnera. Nasljedivši tron s tek 18 godina, novac je trošio na megalomanske umjetničke i arhitektonske projekte. Ovo je kasnije upotrijebljeno protiv njega kao dokaz da je lud, zbog čega je strpan u mentalnu bolnicu.
Mnogi povjesničari danas sumnjaju u podatak da je uistinu bio lud, a njegova rođakinja carica Elizabeta (Sissi) tvrdila je kako je bio samo ekscentrik koji je živio u svijetu snova.
Dvorac koji je trebao biti kraljev dom na kraju nije doživio tu svrhu. Kralj je umro 1886. godine, prije nego je dvorac dovršen. Nedugo nakon toga, dvorac je izgrađen do kraja i otvoren za javnost.
Kraljeva smrt nikad nije do kraja razjašnjena. Njegovo tijelo pronađeno je u jezeru Starnberg, u čijoj vodi i danas stoji spomen križ. Zbog činjenice da je inače bio dobar plivač, njegova smrt nije mogla biti slučajna, stoga se vjeruje da je bila riječ o samoubojstvu ili ubojstvu.
Kako god bilo, ostvario si je još jednu, ovaj put posljednju želju. Nju je zapisao u pismu glumici Marie Dahn-Hausmann: ''Želim ostati vječna enigma sebi i drugima.''
Prijestolna dvorana bez prijestolja
No, vratimo se na sami dvorac. Njegov naziv Neuschwanstein doslovno znači ''novi labudov kamen''. Tako ga je nazvao Ludwig, inspiriran Wagnerovom operom Lohengrin i srednjovjekovnim likom labuđeg viteza. Danas se u dvorcu nalaze i umjetničke slike inspirirane i posvećene Wagneru.
Unatoč Ludwigovim maštarijama od 200 soba, dvorac ih ima tek nešto više od desetak, jer je u tom trenutku gradnje jednostavno ponestalo novca.
Zanimljivosti soba su primjerice, spavaća soba s krevetom i baldahinom dizajniranim za jednu osobu. Naime, Ludwig II se nije ženio, niti je to planirao. Štoviše, iz dnevničkih zapisa otkriveno je da je cijeli život patio zbog homoseksualne orijentacije koju nije smio izraziti. U skladu s time, zamislio je svoj krevet kao stvarno samo svoj.
S prozora sobe pruža se pogled na rijeku s vodopadom, nad kojom dvije stijene povezuje Marijin most, posvećen Ludwigovoj majci. Jednako tako, s mosta se posjetiteljima pruža prekrasan pogled iz zraka na cijeli dvorac.
Prijestolna dvorana inspirirana je istanbulskom Aja Sofijom i biblijskom egzotikom. Svojom ljepotom zamalo odvraća pozornost od bitnog detalja: prijestolna dvorana nema prijestolje za kralja. Kako je on umro, ono nikad nije ni završeno.
Mračna prošlost
Zahvaljujući svojoj izoliranoj poziciji, dvorac je preživio razaralačke epizode oba svjetska rata. Ne samo da ih je preživio, već je u njima i ''sudjelovao''. Tijekom Drugog svjetskog rata i nacističke vladavine, u njemu su pohranjene umjetnine koje su nacisti predvođeni Alfredom Rosenbergom krali po Europi.
Smatrali su ga sigurnim mjestom budući da je blizu okupirane Austrije i daleko od Berlina koji privlači pozornost neprijatelja. Dvorac je time postao sjedište Rosenbergovog stožera. Umjetnine su konačno pronađene zahvaljujući francuskoj kustosici koja se pretvarala da je kolaboracionistkinja.
Inspiriran nacističkim krađama umjetnina i dokumentarnom knjigom Roberta M. Edsela, George Clooney snimio je film Monuments men. Riječ je o jedinici koja je spašavala umjetnička djela po Francuskoj, Italiji, Belgiji i Njemačkoj, često vrlo maštovitim metodama – primjerice, postavljanjem lažnih natpisa ''Pazi, mine!'' kako bi odvratila neprijatelja od približavanja vrijednim zdanjima.
Nakon Drugog svjetskog rata, dvorac se ''iskupio'' za svoju ulogu čuvara ukradenih umjetnina tako što su u njemu privremeno pohranjeni arhivski spisi spašeni iz porušenog Münchena.
Velika gužva
Godišnje ga posjeti 1.3 milijuna turista, što ga čini jednom od najpopularnijih turističkih atrakcija u Europi. Na vrhuncu sezone, u ljetnim mjesecima, posjeti ga i do 6000 posjetioca dnevno. Zbog gužve koja nastane, oni bez prethodne rezervacije završe u redu čekanja i po nekoliko sati.
Ako imate osjećaj da ste ga već negdje vidjeli – ne varate se. Dvorac je poslužio kao inspiracija Walt Disneyu za njegove crtiće, a bajkovitost dvorca ovjekovječio je i Lego. Njemački ''graditelji'' podigli su Lego verziju dvorca i okolice od 300 000 Lego kockica. Proces je trajao pola godine, a model je bio težak više od 300 kilograma.
Zateknete li se u Bavarskoj, nikako nemojte propustiti dvorac intrigantne prošlosti. Prošećite njegovim odajama i provjerite sami koliko je Ludwig II bio lud, a koliko možda samo strastven i neshvaćen.
Otrovno drvo: Tihi ubojica koji je najopasniji kada padne kiša
