Nadomak Istarskog ipsilona, između Pazina i Buzeta, našao se Draguć – preslatki gradić koji je već dugi niz godina meta domaćih i stranih producenata, zbog čega ga i opravdano nazivaju „Istarskim Hollywoodom“.

Poznat i pod talijanskim nazivom Draguccio, taj istarski gradić kao stvoren je za miran odmor, a teško mu je odoljeti i ljeti i zimi. Nakon što je izgorio u požaru za vrijeme Uskočkog rata u 17. stoljeću, ponovno je izgrađen dva kilometra zapadnije no što se prije nalazio. Nosio je ime Stari Draguć, a pretpovijesno i prvobitno nalazio se na visini od 504 metra. Draguć je tada predstavljao najviše mjesto u unutrašnjost našeg najvećeg poluotoka.

Maleno mjesto koje krase čak četiri crkve

Na ulazu u sam Draguć smještena je crkva Sv. Elizeja, starozavjetnog učenika proroka Ilije. Ova kamena, jednostavna ljepotica tipična je romanička građevina iz 12. stoljeća, a krase je brojne jedinstvene freske, naslikane nešto kasnije, u 13. stoljeću.

Samo nekoliko desetaka metara dalje, na početku središnje ulice nalazi se crkva Gospe od Ružara. Sagrađena je 1641. godine, baš u vrijeme obnove i nicanja novog naselja Draguća, nakon ranije spomenutog požara u Uskočkom ratu. Okružena građevinama klasicističkog i baroknog stila, uz uobičajenu istarsku popločenu cestu, dodaje poseban ugođaj na samom početku glavne ulice koju možemo vidjeti već iz samog pogleda na grad. Karakteristična je zbog jedinstvenog oltara i kipa Bogorodice od Karmela. Zbog svega toga i ne čudi što je Draguć meta izletnika, ali i brojnih filmskih redatelja i producenata.

U neodoljivom pogledu na samo mjesto svakako je neizbježan zvonik koji se nalazi u središtu glavnog trga. Pored zvonika sagrađena je crkva Svetog Križa, karakteristična po svojoj žutoj fasadi koja se sasvim prirodno uklapa među ostale kuće i građevine na trgu. Iako se spominje još u 15. st., crkva Svetog Križa svoj je današnji izgled dobila tek u 19. st., a u njoj kao jedan od njezinih darova možemo vidjeti sliku Sv. Fabijana i Sv. Sebastijana, umjetničko djelo slavnog istarskog slikara iz Vodnjana Veneria Tervisana, naslikano 1846. godine.

Kao šećer na kraju, na livadi koja se nalazi svega stotinjak metara od trga, na sjevernoj strani Draguća nailazimo na crkvu Svetoga Roka, zaštitnika od kuge, za koju će se mnogi složiti da je najposebniji ukras tog istarskog gradića. Sagrađena još početkom 16. stoljeća, crkvica pruža nevjerojatan pogled na brdovitu unutrašnjost Istre te na Dragućsku valu. Okružena stupovima različitih stilova, to je još jedna od istarskih crkvi koju obilježavaju glagoljski grafiti, nastali također u 16. stoljeću.

Rodno mjesto istarskog liječnika, političara i znanstvenika

Šetajući se glavnom ulicom prekrasnog Draguća, možemo vidjeti i rodnu kuću istarskog liječnika, specijaliziranog kirurga Antonija Grossicha. Taj perspektivni Istranin rođen je 1849. godine, diplomirao je medicinu u Beču, a kao šef kirurgije radio je u Rijeci. Kao nastavak na uspješnu medicinsku karijeru, Grossich je počeo djelovati i kao znanstvenik kada je 1908. godine u medicinu uveo jod kao sredstvo za dezinfekciju kože i time spasio tisuće života „Istarski iredentist“, kako ga kolokvijalno nazivaju, krajem Prvog svjetskog rata uronio je i u političke vode, a svojevremeno je bio i senator tadašnje Kraljevine Italije. Na njegovoj se rodnoj kući u Draguću mogu vidjeti pročelja baroknog i klasičnog stila, koja obilježavaju većinu građevina u glavnoj ulici Draguća.

Meta domaćih i inozemnih filmskih producenata

Draguć je tijekom druge polovice prošlog, ali i u ovom stoljeću okupio brojne domaće i svjetske producente i redatelje te postao jedna od najpoželjnijih lokacija za snimanje filmova u Istri, ali i Hrvatskoj.

Još 1976. godine Draguć je postao set filma „Marija“, u kojem su se pojavila brojna poznata lica, kao što je srbijanski glumac Vojislav Voja Brajović. U nekim je slučajevima Draguć predstavljao imaginarno primorsko mjesto, a jednom je čak poslužio i kao zamjena za talijansku Firenzu.

Mušketirka, poznata i pod nazivom „La Femme Musketeer“, i američki ratni hit Crveni repovi, poznatiji po izvornom nazivu „Red Tails“ neki su od najpoznatijih filmskih naslova snimljenih baš u Draguću. Osim njih, tu su i filmovi Letači velikoga neba, Mandarin, Suton, Melita, Libertas ali i mnogi drugi.

Kao i producente, Draguć je okupio i brojna strana i domaća filmska lica, od kojih su najpoznatiji Ena Begović, Milan Štrljić, Boris Dvornik, Mira Banjac, Michael York, Karl Malden, Demian Nash i drugi, što itekako potvrđuje da se radi o malenom, ali vjerodostojnom „Hollywoodu“.