Kada bismo spomenuli Ischigualasto park, to nam vjerojatno ne bi puno značilo. No, kada bismo preveli naziv – Mjesečeva dolina ili Mjesto gdje Mjesec odmara, to bi već zvučalo kao nešto što moramo vidjeti. Nismo mogli ne-pronjuškati.

Ischigualasto je park na sjeveru Argentine u blizini granice s Čileom. Vjeruje se kako su mu romantični nadimak „mjesto gdje Mjesec odmara“ dali pripadnici domorodačkog plemena Diaguita. Njihovo pleme izumrlo je prirodnim putem zajedno s jezikom, ali ostali su tragovi poput imena parka.

To je jedna od pretpostavki jer danas nitko više ne govori njihovim jezikom, ali sa sigurnošću znamo da ga je Dolinom Mjeseca nazvao znanstvenik Kirbus krajem 1960-ih zbog sivog, suhog, prašnjavog i grubog pejsaža nalik površini Mjeseca.

Dinosauri na Mjesecu i skulpture koje radi vjetar

Mjesečeva dolina bila je groblje fosila otkrivenih sredinom 20. stoljeća. Zahvaljujući ovom nalazištu jednih od najstarijih ostataka dinosaura (više od 200 milijuna godina), znanstvenici danas znaju više o evoluciji kralježnjaka i izumrlim sisavcima, a UNESCO ga je uvrstio na popis svjetske baštine u Americi 2000. godine.

Ni sada ne izgleda puno življe – klima je suha, temperature ekstremne (od -10°C do 45°C), a malobrojna vegetacija pustinjska (šikara, grmlje i malo drveće). Na ulazu u park dočekuju vas fosili dinosaura i muzej.

Ono što ju odlikuje i zbog čega privlači brojne posjetitelje su zadivljujuće kamene formacije oblikovane kroz milijune godina. Zbog svojih oblika dobile i prikladna imena poput Podmornica, Crv, Sfinga ili Gljiva. Primjerice, kamenje zvano Pikule dobilo je ime zbog svog savršeno okruglog oblika koje je brusio vjetar. Postoji i polje grumenja nastalih erozijom kamenja koje je dobilo naziv Posude boća, a neke podsjeća i na vojne bunkere.

Sami na (drugoj) planeti

Danas je ovo područje zaštićeno, ali dostupno posjetiteljima. Park organizira edukativne šetnje, trekking i bicikliranje, a osigurane su „oaze“ interneta, toaleta i tuša te područje za kampiranje.

Najljepše razdoblje za posjet je u proljeće ili jesen, naročito za punog Mjeseca. Oni koji su to iskusili kažu kako nema nadrealnijeg osjećaja od boravka u mjestu koje nalikuje Mjesečevoj površini, dok ga istovremeno gledaš na nebu.

Još jedna dobra stvar je ta da posjetioca nema puno i lako bi se moglo dogoditi da uz lokalne vodiče budete jedini tamo – a čak i ako bude još ljudi, područje je toliko veliko da ih možda nećete ni sresti.

Ovo mjesto je još skriveno od očiju masovnog turizma u čemu mu pomaže malo „zabitija“ lokacija, pa ako prošećete parkom možete doživjeti kako bi izgledao kraj svijeta ili boravak na nekoj drugoj planeti na kojoj ste potpuno sami.

Najlakši put do novih ideja za putovanja. Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju