Jedna od najljepših europskih panoramska cesta krivuda Julijskim Alpama i prelazi preko najvišeg slovenskog cestovnog prijevoja – Vršiča, na 1611 metara nadmorske visine, koji se nalazi pod istoimenim vrhom. Cesta, izgrađena za vrijeme Prvoga svjetskog rata, povezuje Gorenjsku (Gornjosavsku dolinu) s Trentom u dolini Soče (Zgornje Posočje).
Ona se uspinje preko 24 serpentine od Kranjske gore (810 metara) do Vršiča (1611 metar), a onda se preko 26 serpentina spušta u Log (620 metara). Ukupna visinska razlika je 1790 metara, a prosječan nagib ceste 14%. Cestom se može proći u prosjeku sedam mjeseci u godini, a zimi se često zatvara za sav promet zbog opasnosti od lavina. Ponekad su uvjeti nepovoljni i u kasnu jesen ili rano proljeće, pa ako se u to doba odlučite provozati preko Vršiča, potražite informacije o stanju na cesti na https://www.promet.si/sl.
Do ceste se stiže preko Ljubljane i Jesenica (naravno ako dolazite iz južnijih krajeva), gdje trebate sići s autoputa i nastaviti prema Kranjskoj Gori, a onda samo pratite table za Bovec.
Cesta preko Vršiča je dvosmjerna, pa možete krenuti i iz Loga ako vam tako više odgovara, ali morate znati da su serpentine označene brojevima, a broj jedan je na kranjskogorskoj, sjevernoj strani. Pa o smjeru možete odlučiti i ovisno o tome želite li serpentine brojati ili ih odbrojavati.
S koje god strane krenete, 50 serpentina ove alpske ceste provest će vas kroz nevjerojatne alpske prizore, guste šume s pogledom na gole vrhove i slikovite proplanke neonsko zelene boje.
Preko Vršiča, koji se nekada zvao i Kranjski vrh iako mu je službeno ime bilo Mojstrovka, nekada je prolazio put kojim stanovnici Zgornjesavske išli u Kranjsku Goru.
Zbog eksploatacije šume cesta se počela širiti 1909. godine, a 1915. godine započela je izgradnja ceste jer je postalo očito da će Italija biti austrougarski protivnik na frontu kod Soče. Cesta je trebala služiti za zbrinjavanje ranjenika i opskrbu vojnika u Trentu, a austrijske su vlasti dovele više od deset tisuća ruskih ratnih zarobljenika da je grade u strašno teškim uvjetima.
Cestom se moglo proći već 1915., a još čitavu sezonu gradili su se stupovi za zaštitu od lavina, koji ipak nisu spasili od tragedije više od stotinu graditelja i nekoliko čuvara koje je upravo lavina na Mojstrovki i odnijela krajem zime 1916.
Uz cestu s kranjskogorske strane, između Mihove kuće i Koče na Gozdu zarobljenici su iste godine podigli Rusku kapelicu, u znak sjećanja na poginule sunarodnjake. Nakon obnove kapelice 2006. godine, kranjski dio ceste svečano je preimenovan u Rusku cestu.
Iako cesta preko Vršiča broji samo 24 kilometra, na njoj možete provesti čitav dan. Nekoliko zaustavljanja je obavezno. Odmah na početku željet ćete obići jezero Jasna, pogledati Rusku kapelicu, ili stati da uživate u lijepim vidicima prema Prisojniku i Ajdovskoj deklici. Morate se, naravno slikati na samom prijevoju uz ploču na kojoj piše nadmorska visina i malo skrenuti s puta kako biste uživali u spektakularnom pogledu s vidikovca u blizini.
Na vrhu možete potražiti okrijepu u nekoliko planinarskih "koča": Erjavčevoj koči (1515 metara), Tičarjevu domu (1620 metara), Koči na Gozdu (1226 metara) ili Poštarskoj koči (1725 metara). Ako odlučite posjetiti zadnju, putem potražite bunkere iz Prvog svjetskog rata.
Po silasku na južnu stranu stići ćete u dolinu nestvarno lijepe rijeke Soče, koja je poznata po svojoj tirkiznoj boji. Zaustavite se barem negdje uz njezin tok u uživajte u raskošnoj prirodi.
Najviši slovenski cestovni prijevoj polazište za i za brojne planinske ture u Julijske Alpe. Odavde se kreće na vrhove Mala Mojstrovka (2332 metar) i Velika Mojstrovka (2366 metara), Planja (2453 metra), Prisojnik (2547 metara), Razor (2601 metar), Šitna glava (2087 metara), Slemenova špica (1911 metara), Sovna glava (1750 metara), Suhi vrh (2109 metara), a možete se odlučiti i za samo kraće šetnje u okolici Vršiča.
Između Bleda i Ljubljane: Predivni slovenski grad koji je idealna baza za istraživanje Dežele
