Peti uzbekistanski grad po veličini, koji se nekad nalazio na slavnom „Putu svile“ broji nešto manje od 300 tisuća stanovnika. Dugo je bio dio Perzijskog carstva, te jedno od važnih kulturnih i trgovačkih središta, a kako je i dan danas sjajno očuvan, itekako je vrijedan posjeta, a priču donosimo s portala thetravel.com

Važna i bogata srednjovjekovna povijest središnje Azije je priča koja se nedovoljno često priča. Dugi niz godina ovdje su se nalazili neki od najvažnijih svjetskih gradova i neka od najvećih intelektualnih središta. Jedan od važnijih gradova je drevni grad Buhara u današnjem Uzbekistanu čija ljepota često ostavlja posjetitelje s pitanjem kako je moguće da više ljudi ne zna za njega.

Uzbekistan je, što je za punkuferovce uvijek bitno, itekako poznat i po svojoj kuhinji. No, iako je ukusna, Lancet ju je proglasio najnezdravijom na svijetu. Ipak, jednom se živi, pa ako već dođete ovdje, nemojte se suzdržavati.

No, vratimo se na priču o Buhari. Regija oko samog grada naseljena je već oko 5 tisuća godina, dok sami grad postoji polovicu tog vremena. Kroz povijest, bio je glavni grad Samanidskog carstva, Buharskog kanata i Buharskog emirata.

Nalazi se na drevnom Putu svile i dugo je bio središte trgovine, kao i religije, kulture i učenja. U antičko doba bio je to perzijski grad i glavno središte islamske kulture. Većina stanovnika Buhare govori tadžički - dijalekt perzijskog jezika.

Danas je jedan od najboljih primjera dobro očuvanih islamskih gradova središnje Azije od 10. do 17. stoljeća, s urbanim tkivom koje je ostalo uglavnom netaknuto, kako navodi i sam UNESCO, na čijem se popisu Buhara nalazi od 1993. godine. Veliki dio njegove srednjovjekovne arhitekture ostao je očuvan i danas, a njegovo povijesno središte nastavlja živjeti i živjeti i danas. Ima oko 140 arhitektonskih spomenika što ga čini najpotpunijim primjerom srednjovjekovnog grada srednje Azije. Neki se spomenici smatraju remek-djelima muslimanske arhitekture 10. stoljeća, a nekoliko medresa datira iz 17. stoljeća.

Poznata grobnica Ismaila Samanija iz 10. stoljeća jedan je od najvažnijih arhitektonskih spomenika koji su preživjeli mongolske invazije koje su počele od Džingis-kana 1220., te kasnije od Temura 1370. Grad je obnovljen u 16. stoljeću, a uz navedenu grobnicu, arhitektonski je izuzetno važan i Poi Kaljan kompleks.

U svakom slučaju, iako ima još važnih zgrada, kod Buhare je najvažnije napomenuti opću razinu urbanizma i arhitekture, a ako vas put nanese u ovaj grad, svakako nam javite dojmove.

Najlakši put do novih ideja za putovanja. Preuzmi DNEVNIK.hr aplikaciju