Nađete li se u državici Pohnpei u Mikroneziji, svakako istražite Nan Madol. Riječ je o arheološkom lokalitetu u Tihom oceanu koji se sastoji od gotovo stotinjak umjetnih otočića međusobno povezanih vodenim kanalima.
Ime Nan Madol u prijevodu označava „međuprostor“ što se odnosi na mrežu vodenih kanala, a mnogi ga na nazivaju i Venecijom Tihog oceana. Gene Ashby u knjizi Pohnpei, An Island Argosy tvrdi da mu je originalno ime bilo Soun Nan-leng, odnosno nebeski greben.
Legenda kaže da su Nan Madol sagradila braća čarobnjaci Olisihpa i Olosohpa jer su trebali mjesto na kojem bi podigli oltar u čast bogu poljoprivrede, dok im je zmaj pomogao u podizanju ogromnih komada kamenja.
Neki dokazi upućuju kako je lokalno stanovništvo počelo graditi umjetne otoke na ovom prostoru još u 8. i 9. stoljeću. Tek od 12. stoljeća postali su političko i vjersko središte dinastije Saudeleur koja je vladala kraljevstvom na Pohnpeiju do 1628. godine.
Umjetni otoci imaju četvrtasti izgled, a napravljeni su od crnog bazalta i koralja. Neki otoci napravljeni su za određene aktivnosti kao što je izgradnja kanua, proizvodnja kokosova ulja i pripremu hrane. S obzirom da grad nije imao izvor pitke vode niti većinu prehrambenih namirnica, po nju su morali ići do glavnog otoka.
Arheološki lokalitet Nan Madol prostire se na 18 četvornih kilometara te uključuje i kamenu arhitekturu na koraljnom grebenu uz obalu otoka Temwen, kao i susjednu obalu glavnog otoka Pohnpeija. U središtu lokaliteta i danas se nalaze strukture sa zidovima visine oko 1,5 km i širine 0,5 km.
Opstanak ostataka građevina ugrožavaju jake vodene struje, ali i nekontrolirani rast šuma mangrove. Ne čudi stoga što je lokalitet stavljen na popis ugroženih mjesta svjetske baštine.
