Pingvini na Antarktici ili pande u Kini? Gorile u džunglama Ruande? Prašume Amazone ili nevjerojatna plemena Etiopije? A kaotična i životopisna Indija? Toliko je toga još na listi želja. I neka je. U tome i je čar. Ne razumijem ljude koji su do 30-e ili 40-e proputovali preko 100-tinjak zemalja.

Gdje je čar u tome? 'Sakupljati' zemlje kao trofeje da možeš doma ekipi reći kakva si faca i da si 'vidio svijeta'? A jesi li ga uistinu vidio? Jesi li ga osjetio, proživio? Gdje je onda ta želja koja ne da ludoj glavi mira i tjera nemirne noge da istražuju sve dalje i više? I nakon 50-ak proputovanih zemalja moje noge nemaju mira, a srce brže zakuca pri pomisli na svako novo putovanje. Kada jednom kreneš nema više povratka. Zaljubljen si kao mala beba u svoju dudu. Bez nje ne možeš više živjeti.

Iako siromašni i na Madagaskaru je Petru dočekala samo pozitiva (Foto: Petra Fruk)



Sreća upoznavanja novih ljudi i kultura, kao i istraživanja nestvarnih bespuća naše predivne planete nemjerljiva je. Posebni trenuci na putovanjima kada osjetiš 'ono nešto', ljude koje zavoliš na prvi pogled, zalasci sunca koji ostavljaju bez daha ili pustinjsko noćno nebo prepuno zvijezda... Predivno. Nezaboravno. Veličanstveno. To su trenuci koji se pamte. Kada se osjećaš kao da si u nekom paralelnom svemiru i letiš u društvu s Petrom Panom i Zvončicom. Možeš sve, najjači si. Predobar osjećaj. Kao najbolji orgazam u životu ili najjača droga ikad (mama ne brini, ne drogiram se, ovo je samo usporedba...).

Kadrovi koji se urežu u pamćenje (Tanzanija) (Foto: Petra Fruk)



I iako danas ne posjedujem apsolutno ništa, nemam nekretnine, auto i ušteđevinu na bankovnoj knjižici, osjećam se bogatije no ikad. U zadnjih nekoliko godina toliko toga sam doživjela i sakupila uspomene za iduća dva života. O koje bogatstvo. I briga me za minus na računu. Novce uvijek mogu zaraditi, a uspomene koje vrijede ne, jer život je tako kratak, treba ga živjeti punim plućima, jel' tako? Živjeti za trenutke koje ne možeš opisati i prenijeti riječima. Jednostavno ih trebaš doživjeti.

U nastavku vam donosim nekoliko takvih trenutaka koje ću pamtiti dok sam živa. Nadam se da će vas barem malo potaknuti ili možda inspirirati za vaše iduće putovanje.

1. Da mi je biti 'Dani woman'

U svibnju ove godine posjetila sam Zapadnu Papuu, otok na krajnjem istoku Indonezije. Pisala sam vam o iskustvu i svemu što sam doživjela u društvu jedne od plemenskih zajednica koja je polako, ali sigurno na izumiranju. Veličanstveno Dani pleme koje živi u duhu nekih prošlih vremena, bez struje, vode i svih modernih čuda tehnologije. Djeca bez igračaka i slatkiša. Žene bez perilica za rublje ili kuhinjskih pomagala. Muškarci sa sušenim tikvicama na spolovilu, bez interneta, računala i nogometnih utakmica. A svi su toliko sretni. Kao da posjeduju sve navedeno i mnogo više od toga. No materijalno je ionako nebitno.

Pripadnica plemena Dani (Papua) (Foto: Petra Fruk)



Njihovo bogatstvo je u jednostavnosti života. Nešto što smo svi mi putem izgubili. Nemamo vremena za to. Zajedništvo, ljubav, igra s prijateljima, međusobno poštovanje i suživot s majkom prirodom. Uživanje u malim stvarima. Osmjeh zbog kiše koja će donijeti plodan urod ili veselje upoznavanja malobrojnih 'bijelih' ljudi koji dolaze vidjeti i naučiti 'što je to život' i 'kako ga treba živjeti'. Wah, wah, wah dragi prijatelji, pozdrav do nekog ponovnog susreta.

Wah, wah, wah (Papua) (Foto: Petra Fruk)

2. Noći koje se pamte

Lawrence od Arabije. I ja. Pokoja deva i beduin. Izgubljeni u pustinjskoj noći. Vrućina. Logorska vatra i 'beduinske' priče (u rangu onih ribičkih naših Dalmatinaca). I najspektakularnije nebo ikad. Prepuno zvijezda raznih oblika i veličina. Tišina i spokoj. Čuješ vlastite misli, a kada zatvoriš oči neki poseban osjećaj ti ne da mira. Ej, pa u najljepšoj si pustinji na svijetu!!!

Nezaboravni Jordan (Foto: Petra Fruk)



U zabačenom kutku Jordana, tamo negdje od kuda se zasigurno nećeš vratiti živ, kako misli pola tvoje obitelji doma. No to je nebitno. Jer od tamo negdje se definitivno nećeš više nikada vratiti isti kao što si bio prije puta. Zaljubiti ćeš se u beskrajno ljubazne i gostoljubive ljude, drevne gradove i grobnice u pijesku kao i nestvarne pustinjske krajolike s lepezom uskih klanaca, prirodnih lukova, špilja i vrtoglavih litica. I u nebo. Noćno nebo koje se ne da opisati riječima. Pustinjsko noćno nebo daleko od civilizacije i svega što poznaješ. Doživjeti? Ooo, da. Svakako.

Ljudi su ti za koje te vežu uspomene (Foto: Petra Fruk)

3. Nezaboravna morska ekipa

Šareni koralji, tisuće ribica, veličanstvene morske kornjače? Svaka čast Nemu, Dori i ostaloj ekipi, ali ronjenje s nekoliko tisuća radoznalih zaigranih malih i velikih članova 'posade morskih lavova' nemjerljivo je s bilo čime što sam do sada doživjela! Pa čak ni strašna bijela psina nije do koljena tim nevjerojatnim stvorenjima. Ne zato što nije strašna, velika je, ima oštre zube, krvoločni pogled i sve to, no totalno je nezainteresirana za ljude i kao takva poprilično dosadna kao i ostale ribe. Za razliku od velikih očiju i zgodnog brka koji te gleda ispod površine mora. I pliva radoznalo okolo tebe baš kao što psi skaču oko svojih vlasnika kada su sretni i želji igre.


Morski lavovi često žive u skupinama po nekoliko tisuća članova. Društvena su, radoznala i izrazito inteligentna stvorenja. Zbog toga se ne boje pobliže istražiti i upoznati podvodnu kameru ili gricnuti vašu peraju. Ja sam uživala u društvu više od 8 tisuća morskih lavova u Južnoj Africi. Na jednom malenom kamenom sprudu nedaleko Cape Town-a živi najbolja morska ekipa ikad. Po cijele dane se sunča, izležava, kupa i igra u moru koje ih okružuje. Ako netko zna uživati u životu onda su to definitivno ovi nevjerojatni morski momci i djevojke. Hvala vam na najboljem kupancu ikad, apsolutni ste vladari podvodne zabave i druženja.

Avantura u Južnoafričkoj Republici (Foto: Petra Fruk)

4. 'Take a walk on the wild side' u Tanzaniji

U potrazi za 'velikom petorkom'. Uzbuđenje. Vožnja nestvarnim krajolicima. Krajolicima apsolutne divljine, netaknute, božanske divljine. U kojoj ne caruje najrazvijeniji primat na zemlji već veliki broj drugih stvorenja. Krda slonova. Žirafe koje vas radoznalo promatraju. Salvador Dali i njegovi nosorozi. Leopard i Pumba u bijegu. Kraljevi savana i apsolutni vladari divljine, lavovi, koji se nepomično izležavaju satima na suncu. Razne vrste ptica. Majmuni i njihov biznis. Krda bizona i zebra u potrazi za vodom. Vodom u kojoj glavnu riječ imaju nezgrapni divovi, nilski konji i hipači. U suradnji s krokodilima naravno.

Lov na veliku petorku (Tanzanija) (Foto: Petra Fruk)



Sve zaokruženo spektakularnom prirodom tanzanijskih parkova i njihovom velikom bioraznolikošću. Od jezera, vulkanskih kratera do nepreglednih prostranih savana prepunih drveća akacije. Ngorongoro Crater, Manyara jezero, Tarangire, Ruaha, Serengeti ili Selous rezervat životinja samo su neki od parkova koji Tanzaniju čine najboljim mjestom za uživanje u safariju na svijetu. Ma ni Đelo ne bi bolje odabrao.

Kralj životinja odmara (Tanzanija) (Foto: Petra Fruk)

5. Djeca ljubavi

Što vam prvo padne na pamet kada razmišljate o nekoj destinaciji koju ste posjetili? Ljudi i njihova kultura, ukusna hrana, predivna priroda ili možda neobična arhitektura? Ja gotovo uvijek pamtim destinacije po ljudima posebno djeci koju sam tamo upoznala. Svojom neposrednošću, susretljivošću i osmjesima ti mali anđeli uvijek unesu neku posebnu energiju u svaku destinaciju.

Od djece se najviše nauči o životu (Foto: Petra Fruk)



Bez obzira u kojem kutku zemlje bili rođeni, bili gladni, žedni ili bolesni, uvijek su spremni za igru i zabavu. Igru kroz koju sam toliko toga naučila o sebi i životu. Posebno od onih koji nemaju ništa, a ubiti imaju sve! Živjeti sada, u trenutku, ne opterećen onime što se dogodilo u prošlosti ili što će biti sutra. Živjeti život punim plućima i otvorena srca. Ispunjen ljubavlju i voljom za pomaganjem onima kojima je to najpotrebnije. 'Biti čovjek' nešto je što povezuje svijet. A za 'biti čovjekom' dovoljan je i jedan mali osmjeh, topao pogled i lopta. Pa počinje igra, igra u kojoj nema pobjednika, igra u kojoj smo svi jednaki, bili veliki ili mali, gladni ili siti, žuti ili bijeli.

Hvala ti dragi Bože na mogućnosti da upoznam toliko različitih ljudi i dječice diljem svijeta te na svim divnim trenucima koje sam doživjela s njima. Da, bogata sam. Neizmjerno.

Petrine pustolovine možete pratiti i na njenom blogu Restless girl, na njenoj Facebook stranici i Instagram profilu, a videa s putovanja pogledajte na njezinom YouTube kanalu.