Nela Laptoš, 26-godišnja djevojka, koja ne traga za atraktivnošću i bučnim svijetom, kako sama kaže, osoba je koju ćete prije naći iza pozornice nego na njoj. Uz to velik je zaljubljenik u prirodu, šume, planine, gdje joj društvo najčešće radi dečko, baš kao i na samim istraživanjima. Fotografkinja kojoj su napuštena mjesta omiljeni motiv, svoje radove objavljuje na stranici na Facebooku.



"Najdraži su kadrovi koje bilježim svojim fotoaparatom zaboravljeni i degradirani prostori u kojima je čovjek odsutan – prostori koji nisu u funkciji, devastirani nebrigom i pregaženi vremenom. Štoviše, ne bih se ograničavala samo na riječ prostori jer često su motivi mojih fotografija i razni napušteni predmeti i objekti na koje nailazim. 



Sjećam se kako bih odmalena, kada bih s roditeljima išla na ljetovanje, kroz prozor automobila gledala napuštene dvorce. Sjećam se i silnih pokušaja da ih posjetimo, ponekada bi uspjelo, ponekada ne. Teško je uprijeti prstom na određen trenutak i reći kada je sve započelo, čini mi se da je fascinacija tim strukturama oduvijek u meni. Uz to je nekako spontano i fotoaparat postao moj suputnik. Prije gotovo 4 godine, kao pokušaj da se brojni primjeri kulturnog blaga još koji tren zadrže na životu, odlučila sam kreirati stranicu na Facebooku na kojoj objavljujem svoje fotografije“, otkriva Nela.



Kao najdraže lokacije ističe hrvatske dvorce, vile i ladanjska zdanja, posebice ljetnikovce dubrovačkog područja jer odišu privlačnom tajnovitošću i romantikom, ali i bogatom poviješću te unikatnom graditeljskom baštinom.
"Također, privatne kuće daju vrlo živu sliku o životima ljudi koja se na neki način može iščitati iz ostavljenih predmeta, taj dio priče je ono što čini ovu vrstu fotografije interesantnom. Na nekim lokacijama na kojima je već desetljećima odsutan ljudski život, pronalazak stvari, obiteljskih uspomena, za mene predstavlja ono najviše što se možemo približiti jednom pravom vremenskom stroju“, objašnjava fotografkinja čiju stranicu na Facebooku vjerno prati 15.000 ljudi.

> Posjetili smo hrvatsku prašumu: U ovu divljinu idu samo rijetki


"Raduju me njihove reakcije i volim čuti različita mišljenja, a često i priče ljudi koji su imali prilike posjetiti te lokacije kada su bile u funkciji. Reakcije na moj rad pozitivne su, a same fotografije slične mojima kada se nađem u jednom takvom prostoru, jedan osjećaj koji krije cijelu paletu drugih – uzbuđenje, nostalgiju, tugu, a sve to popraćeno gorkim okusom prolaznosti. Mislim da nisam ja ta koja kreira ugođaj, već ga samo prenosim kroz fotografiju kao medij, a mjesta kao takva već dovoljno pričaju sama za sebe.



Osjećaj tuge i sjete prisutan je u mnogim ruševinama – pukotine na zidovima, oljuštena boja, razbijena stakla, izblijedjele slike. Fotografije, a ni riječi, ne mogu dovoljno dočarati impresivnost tih zdanja, jednostavno se morate naći tamo, doživjeti to svim osjetilima. Razlika u onome što vidi ljudsko oko i onome što vidi fotoaparat golema je. Meni je bitno da ja uživam u cijelom procesu i atmosferi koju takvi prostori pružaju“, kaže Nela te ističe kako priželjkuje da ljudi vide kao nešto ljepše od puste ruševine – netaknuti sklad koji krije ljepotu.

> Obnovljeno omiljeno utočište izletnika: Još ljepše izdanje čarobnog Ratkova skloništa!

"Usudim se reći da je ovakva fotografija više od pukog bilježenja trenutnog stanja koje se javilo kao posljedica odsutnosti ljudskog života u takvim strukturama. S dozom romantike prikazuje inače negativno percipiran proces propadanja, napuštanja i nestajanja. Za mene fotografija predstavlja mali revolt protiv tiranije vremena, a ovo što radim, na neki način, mali doprinos očuvanju povijesne građevine, bar ja tako gledam na to“, dodaje umjetnica. Nelino istraživanje i fotografiranje nije uvijek bezopasno jer se nezgode lako mogu dogoditi. Valja posebice paziti u kakvom je stanju pod, obratiti pozornost na predmete iznad glave, kao i zmije koje je Nela znala susresti.



Neke od najdražih fotografija još uvijek čekaju na objavu, a omiljeni radovi prikazuju arhitekturu koja se upotpunjuje lijepim krajolikom – objekti smješteni u prirodi, uz jezero ili s čijeg se krova pruža pogled koji oduzima dah. Velika joj je želja proputovati Italiju koja krije nevjerojatne napuštene građevine, čak i cijele gradove, opustošene zbog prirodnih katastrofa koje su zauvijek promijenile sudbinu tih mjesta.

 

Najlakši put do novih ideja za putovanja. Preuzmi DNEVNIK.hr aplikaciju