Galerija
„Restoran koji konstantno održava jednaku kvalitetu usluge, od jela preko posluge pa sve do vinske karte. Chef Branimir Tomašić, dobitnik trofeja "Chef tradicijske kuhinje 2018" svakako je opravdao nagradu. I dalje se u Maloj hiži poslužuju vrhunska jela pripremljena od lokalnih namirnica“, piše gastronomski vodič Gault & Millau u novom izdanju za 2019. godinu.
Ta mala hiža velike kuhinje upisala je Mačkovec u Međimurju na gurmansku kartu hedonista kojima za izvorni doživljaj nije teško potegnuti iz Austrije i Mađarske ili Slovenije da bi se otisnuli na putovanje tradicijskim okusima. Mirisi koji gađaju prave 'gumbiće' oživljavaju uspomene na sretno djetinjstvo.
Čak iako nismo nužno odrasli uz međimursku juhu od fazana, meso iz tiblice, rustikalnu paštetu od guščje jetre ili pesto od medvjeđeg luka, namirnice koje isprepliću teksture i doživljaje što bude ta domaća jela - alkemija su za sebe.
Svakako doprinosi toplina ambijenta, vrt s potočićem kao uvertira u bajkovito zdanje koje krije uzbudljivu prošlost. Zahvaljujući upornosti Branimira Tomašića koji nije odustajao od svoje vizije, Mala hiža je danas na svojem mjestu. Nakon što su mu zabranili da sagradi ugostiteljski objekt na mjestu starog voćnjaka, gospodin Tomašić se dosjetio i uz pomoć obitelji preselio tradicionalnu hižu iz okolice Ivanje Reke, sagrađene krajem 19. stoljeća. Gredu po gredu je putovala u Mačkovec da bi se ponovno sastavila kao slagalica; s vremenom dobivajući nove djeliće poput zimskog vrta i ljetne terase, jezerca, voćnjaka i dječjeg igrališta.
Godine prolaze, ali entuzijazam ne blijedi, što se ogleda u najsitnijim detaljima: sjaja u Tomašićevim zjenicama dok se prisjeća početaka, kao i traženjem savršene ljubičice u vrtu što će zamirisati tanjure koji se prije svega jedu očima.
Nekadašnji grafičar ne može pobjeći od istančanog osjećaja za vizualni dojam pa tako konkretne mesne boje živnu od pljuska crvenih, žutih, narančastih… ovisno o sezoni i zbivanjima u vrtu. Da iz nekog znanstveno-fantastičnog razloga ne znate koje je godišnje doba - tanjuri bi vam sve ispričali.
Kao svojevrsnu najavu Urbanovom, manifestaciji koja u Međimurju okuplja vinske hedoniste, Mala hiža je čašama na visokoj nožici, kao i plitkim i dubljim tanjurima omogućila gostima da zagrizu u rodni terroir. Od predjela do deserta, vinsku momčad sastavljenu od Dvanajščak-Kozola, Hažića, Lovreca, Belovića, Štampara i Kocijana pratili su rustikalni recepti osvježeni modernim pristupom.
Nakon dobrošlice mjehurićima pušipela, zamirisao je suhi traminac obitelji Hažić i sjajno se složio s pečenom paštetom. Mineralnost i svježina vina zaokružila je rustikalnost jela u kojem guske i patke vode glavnu riječ, ali ne treba zanemariti svježinu što pružaju naranče i brusnice, kao ni rikulu, hren, pistacije i suhe šljive u pozadini jela jednostavnog imena – terina.
Lovrecovim Pinotom sivim 2017. srušila se predrasuda da žlica i vino ne mogu skupa. Juhe od fazana s noklecima, kao i juha od hrena s pestom od pečene cikle najavile su lungić na međimurski. Belovićev Sauvignon 2017. istaknuo je vrganje i bučine sjemenke.
Putovanja
Ideja za produljeni vikend preko granice za one koji ne vole avion i daleka putovanja
Meso patke meko kao duša popratio je Štamparov Pušipel 2018., da bi šampion kvalitete predikatnih vina, Kocijan Pušipel izborne berbe 2013. zaokružio gibanicu i sladoled od buče. Iz tog se pušipela i sladoleda, gutljaja i zalogaja crpe zagrljaji terroira.
Pokušajte ih zaboraviti! Nama nije uspjelo bez obzira na godine koje su prošle od prvog susreta s ledenom poslasticom kojoj se pistacija može nakloniti. A i uspomena na slatkiš u čaši još uvijek ne blijedi nego se spaja opet iznova, možda ne nužno gibanicom nego nekim finim sirom koji mu može parirati…
Hrana i piće
5 restorana s domaćom hranom nadomak Zagreba zbog kojih vrijedi sjesti u auto
