Kad ga vidite na slikama rekli bi "kako je lijepo“, no jezero Karačaj jedno je od najzagađenijih mjesta na planeti te je pristup njemu zabranjen, pa na kupanje, sunčanje, pecanje i ostale aktivnosti ovdje možete zaboraviti.
Najgora situacija s jezerom bila je devedesetih godina 20. stoljeća. Naime, tada vas je samo sat vremena stajanja na obali moglo ubiti, jer biste primili smrtonosnu dozu rendgenskog značenja. Nalazi se u Južnom Uralu, a poznato je od 18. stoljeća.
No, zašto je ovo jezero toliko opasno? Koja je njegova priča? Kako bi dali odgovore na ta pitanja, potrebno se vratiti gotovo 70 godina unatarg, točnije u 1951. godinu. Od te godine, industrijsko postrojenje "Majak“, jedan od najvećih nuklearnih objekata u SSSR – u počelo je sa skladištenjem radiokativnog otpada u jezeru.
Naravno, godinama se skladištilo puno radioaktivnih tvari, tako da se u jezeru skupilo toliko opasnog taloga da je njegova voda imala razinu zagađenja od 120 milijuna kirija. Usporedbe radi, razina radijacije nakon najpoznatije nuklearne nesreće, one černobilske, iznosila je upola manje.
U okolnim mjestima i dalje žive neki stanovnici koji se ne žele preseliti, pa još uvijek udišu kontaminiranu prašinu i piju zagađenu vodu, unatoč tome što se jezeru ne približavaju. Novinari danas jezero mogu posjetiti, no moraju ishoditi raznorazne dozvole.
Jezero je danas zatrpano betonom, koji drži radioaktivni talog dalje od obale. Vremenom će se dodavati novi slojevi šljunka i zemlje, dok se jezero ne „pokopa“, a ovo je samo još jedna u nizu tužnih priča kako čovjek zaista može biti neprijatelj prirode.
Grad duhova u kojem je opasno uzimati suvenire i udaljavati se od vodiča +0