Galerija
Potraga za divljim šparogama na Hvaru dovela je dvije otočanke do neočekivana otkrića. U šumi, skrivene od pogleda, pred njima su iskrsnule zapanjujuće kamene strukture: pravilne kocke i krugovi, kamenje raspoređeno u obliku križeva, trima, ribe ...
Vijest se brzo proširila otokom, a i šire. Na društvenim se mrežama javio i slovenski turist koji je "Kameni grad" otkrio i snimio već ranije. Javio se i kupač kojega je dolje na plaži bio razbjesnio ćiribimbaš (voajer), pa se zaletio za njim čak u šumu. I imao je što vidjeti!
Dugo se nije znalo što je to i kako je nastalo – situacija idealna za plasiranje svakojakih teorija. Od one o izvanzemaljcima do prizemljenijih, poput one da kamenje prebire i slaže glazbenik (trubač!) iz Beča koji godinama ljetuje u obližnjoj Vrboskoj. U prilog tome išla je i činjenica da svake godine osvane pokoja nova skulptura. Najnovija je u obliku ptice raširenih krila, promjera šest metara.
A onda je netko tajanstvenoga kamenoslagača zatekao na djelu. On se smješka i kaže kako im je namjerno dopustio da ga razotkriju. Nije nam dopustio da ga fotografiramo, ali je ispričao sve što nas je zanimalo o tajnom gradu.
Tko je tajanstveni tvorac kamenih struktura?
"Običan 'penzić'. Nisam iz Beča i ne sviram trubu. Nekad sam se penjao po planinama, ali više ne mogu. Zato sada dolazim ovamo", objašnjava.
Zašto baš na Hvaru?
"Zato što na svijetu ne postoji ljepše mjesto od Hvara. Možda i postoji, ali ja više nemam vremena istraživati. U mojim je godinama vrijeme dragocjeno“, kaže umjetnik dodajući kako je sve u Kamenom gradu nadahnuto Hvarom. Fascinacija hvarskim suhozidima pretočena je u oblike trima (bunje), ribe, ptice.
Hvarska procesija Za križem bila je nadahnuće za ciklus križeva: latinski, grčki, keltski, malteški, jeruzalemski... Velike kamene kocke slagane su u počast šahovnici, a pomalo i tragom Oltara domovine, djela kipara Kuzme Kovačića, Hvaranina.
Kako nastaju kamene strukture?
Za imalo veću strukturu najprije treba iz zemlje iskopati sve kamenje koje strši i smeta te poravnati teren. Zatim se pripremljeno kamenje raspoređuje i slaže. Tehnološki se ovdje ništa nije pomaknulo od starijega kamenog doba – nema željeznog alata. Dopuštena je jedino uporaba primitivnih drvenih pomagala.
Kako "penzić" može pomaknuti kamenčinu od 250 kg?
Jednostavno – ako se uspije sjetiti mudrog Arhimeda i zakona poluge. Znate ono: "Dajte mi polugu..." U šumi ima dovoljno odlomljenih i odpiljenih grana koje mogu poslužiti kao poluge za podizanje i pomicanje teškoga kamenja – najveći kamen ima 250 kg! A kako penzić može sam podignuti takvu kamenčinu na veću visinu? Jednostavno: najprije načini kamenu kosinu, a zatim po njoj lagano pomiče kamen.
Kako je počelo?
Prve su strukture nastale prije desetak godina. "Slučajno, možda iz dosade. Preraslo je u igru pa u zanos. Izazov je kaotične strukture pretvarati u prepoznatljive. Divno je raditi ne misleći na vrijeme. Na kraju je važno snimiti fotografiju učinjenoga jer će se naslagano kamenje prije ili kasnije vratiti u zemlju. A i te fotografije pripadaju neuhvatljivoj stvarnosti. Ne drže se u ruci. Svjetlucanje ekrana s fotkom pretvori se u mrak pritiskom na tipku 'isključi'", kaže.
> Skriveni biser Hvara: "Pastirska" kuća u Humcu s Wi-Fijem u kojoj kao da je vrijeme stalo
Na penzića koji petlja po kamenju naviknula se i obitelj malih puhova. Znatiželjno su ga promatrali iz prikrajka. Jednom su mu čak progrizli naprtnjaču obješenu na granu i pojeli užinu. Nema ih više – sada tu caruje mungos.
Kako Kameni grad nije vidljiv sa staza uz more, posjetitelji nalete slučajno ili bivaju dovedeni. Obično su zbunjeni. Sviđa im se. Neki navraćaju češće jer se, kažu, tu baš dobro osjećaju.
