Nitko ne zna tko je prvi smiješao martini, no prvi pisani recept datira iz 1911. godine, kada se radio od jednakih dijelova džina i suhog vermuta. Svjetsku slavu to je piće dobilo zahvaljujući romanima Iana Fleminga o Jamesu Bondu, u kojem isti pije votku-martini koja uvijek mora biti protresena, a ne promiješana.

Iznenađujuće, u pedesetim godinama prošlog stoljeća, kad su napisani prvi romani o britanskom tajnom agentu 007, votka nije bila alkoholno piće koje se pilo izvan granice istočne Europe. Piće votka-martini postalo je popularno sedamdesetih godina prošlog stoljeća, nakon što su u kinima počeli igrati filmovi o Jamesu Bondu.

S vremenom su se razvili različiti recepti za taj jednostavni koktel. Primjerice, prljavi martini radi se od džina, vermuta i dodatka soka od maslina te se obično ukrašava zelenom maslinom. Bez obzira na to je li vam draža verzija s votkom ili džinom, priprema tog jednostavnog koktela ima nekoliko zakona.

3 zakona pripreme martinija:

1. Sastojci za koktel uvijek bi trebali biti hladni, pa boce alkohola držite u hladnjaku prije pripreme.

2. Martini bi se trebao servirati u čaši ne većoj od 150 ml. Na tržištu postoje velike čaše za martini od 300 ml u kojima se piće brzo ugrije i izgubi svoj okus i čar.

3. Svježi led vrlo je bitan za koktel. Stari i odstajao led iz ledenice promijenit će okus i miris koktela, pa nikad nemojte štedjeti na ovoj komponenti.

Najlakši put do novih ideja za putovanja. Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju