Kako mu je bilo na Novom Zelandu, što je jeo, pio, radio i zbog čega se vratio te na koliko dugo - čitajte u ekskluzivnom intervjuu!
Dobro Tomo, najuporniji palče svijeta, kako to da si otišao?
A eto, kad sam se lani vratio s trogodišnjeg puta po svijetu, izdao sam knjigu, malo putovao po Hrvatskoj i okolnim zemljama, vidio rodbinu i prijatelje nakon dugo vremena. No, čim je došla jesen, pošto nas ništa nije držalo u Hrvatskoj, cura i ja smo ozbiljno razmišljali o nekim toplijim krajevima. Igrom slučaja smo saznali da je Novi Zeland otvorio prijave za Working Holiday vize, prijavili smo se, dobili ih, i ubrzo bili u avionu za drugi kraj svijeta. Odluka je, kao i inače, bila impulzivna, bez previše razmišljanja.
Jesi li se iznenadio, ili je bilo po planu?
Plan je u principu bio doći dolje i probati nešto posve drugačije nego na dosadašnjim putovanjima - stacionirati se, naći posao, uklopiti se u novozelandsku svakodnevnicu, možda se konačno smiriti. Tako da mogu reći da je sve išlo po planu - radili smo svakakve poslove, odsjedali u divnim kućama preko home exchangea, čuvali kuće i kućne ljubimce preko house sittinga, ali smo i uspjeli malčice i putovati.
Što te najviše očaralo, što razočaralo?
Kao i svakog tko posjeti Novi Zeland - najviše očarava priroda, koja se raznovrsnošću i očuvanošću može usporediti s hrvatskim ljepotama.
Ljudi su također predivni - malo tko vam se neće nasmijati u prolazu, uvijek su spremni pomoći - barem oni na koje smo mi nalijetali za vrijeme našeg boravka. Također, nitko od tih ljudi te neće krivo gledati zbog toga odakle si, koje si rase, vjere, seksualne orjentacije - a o politici i prošlosti se gotovo nikad ne raspravlja. Čitava država je odlično uređena, svi igraju po pravilima, ekonomski su dobrostojeći. Sušta suprotnost Hrvatskoj, u svakom slučaju.
Što se druge strane medalje tiče, možda zvuči čudno, ali upravo ta uređenost države, kao i činjenica da je sve u redu i da možeš znati što te može očekivati - oduzima tu neku nepredvidljivost i šarenost na koju smo navikli putujući godinama po nerazvijenom dijelu svijeta - Aziji, Africi, Južnoj Americi.
Tako da je najveći nedostatak zemlje - manjak nedostataka.
Što se pije po doma, što kad izađeš?
Pivo, pivo i pivo. Najviše vremena na Novom Zelandu smo proveli u glavnom gradu, Wellingtonu, koji je poznat po svojoj fenomenalnoj ponudi odličnih craft piva, i može se pohvaliti činjenicom da je 25% piva koja se prodaju po kafićima i restoranima - od lokalnih malih pivovara. Postoje čak i turističke ture po pivnicama, gdje skupljaš žigove za svako pivo koju popiješ, te na kraju dobiješ diplomu i majicu.
Nažalost, cijena pola kile pivo na takvim mjestima je iznad deset dolara, dok u supermarketima 0,33 6-pack craft pivo košta barem 20 dolara. Zbog toga, 99% vremena sam bio osuđen na onu vrstu koja je na dan kupnje bila na najvećem popustu.
Što se jede, može li se u restoran, na koji si specijalitet odvalio?
Nažalost, cjenovna situacija s restoranima je čak i gora nego s pivima - večera za dvoje te rijetko ispadne ispod 100-150 dolara, tako da smo svaku večer kuhali u kućama u kojima smo odsjedali.
No, to nas nije spriječilo da isprobamo neke novozelandske specijalitete, a kao nešto najbolje bih izdvojio janjetinu, koja je zbilja bila ukusna. To smo pripisali činjenici da velika većina životinja šeće slobodno po brojnim pašnjacima. I činjenici da sam 95% vegetarijanac, a svi znamo da je zabranjeno voće najslađe.
Kad stižeš i što nam spremaš, jer uvijek nešto spremaš?
Stižem za par dana, a da budem iskren - nemam ni sam pojma koja je sljedeća postaja. Druga knjiga je u stvaranju, bit će spremna dogodine, a sad sam u procesu razmišljanja vraćam li se na Novi Zeland do isteka vize, ili ipak ostajem na sjevernoj polutci - barem dok traje ljeto.
Gdje te se može doći poslušati i pogledati?
Putopisno predavanje: Novi Zeland: Život na jugu, Zagreb, Kino Europa u Varšavskoj 3, četvrtak 9. srpnja, od 19 sati, ulaz je besplatan. Bit će i besplatnog piva(!), priče o zamjeni domova, Novom Zelandu, emigraciji - tako da bi moglo biti zanimljivo.
Jedini problem je što je dolazak već najavilo 1.800 ljudi, a dvorana prima samo 500. No, ako bude takva situacija na sami dan eventa, organizirat ćemo i dodatno predavanje. Ili možda odemo do Markovog trga rušiti vladu, puno se toga može napraviti s tolikom masom ljudi!
Tko je zainteresiran, obavijesti može pratiti na mojoj FB stranici i webu.
Hvala ti, i još ti toliko kilometara želimo!
Hvalaaa!
