Galerija
„Veliki čekić, mali čekić, pajser, palica, praćka…“, nabraja nam Tomislav Stanić alate koje možemo izabrati i ostaviti sve kočnice ispred prve sobe za razbijanje u Hrvatskoj. Ako vam treba nešto žešće od vrištanja u jastuk, želite razbiti onu jezivo ružnu lampu koju vam je sad već bivša cura poklonila za rođendan, ali ste dovoljno pristojni prema susjedima ili pak snimiti kakav tarantinovski videouradak frcanja plastike i tonera na sve strane – pravac Vukovarska.
Kad vidite kvaku u obliku čekića, tada znate da ste stigli na pravu adresu. Na ulazu vas neće dočekati bivši izbacivač s tetoviranom glavom, nego mladi informatičar koji je nakon studija FOI-a u Lijepoj Našoj prvi otvorio vrata svima onima kojima (baš kao i Tyleru Durdenu) treba ispušni ventil. Svaka sličnost sa studijem računarstva i razbijanjem printera posve je slučajna.
Kako kaže, Tomislav je većinu vremena flegma, a višak negativne energije izbacuje rekreativno kroz hokej i nogomet. No jednom je i njemu „pukao film“, stvorila se ideja, a ostalo je povijest. U njezinu stvaranju velik dio posla bio je traženje prostora. Tražio ga je i tražio, pa i pronašao! Na mjestu na kojem danas pršte testosteroni prije je bila gomila automobilskih dijelova. Uz malu pomoć prijatelja i obitelji rodio se Smashit, a lim i plastiku zamijenile su police sa zaštitnom opremom jer udaranje svom snagom nije posve bezazleno.
„Može biti problema kad je više ljudi u prostoriji, uhvati ih euforija pa se razmašu palicama. Stvari lete svuda, ali uz zaštitno odijelo, rukavice i kacigu to nije opasno“, priča nam vlasnik kako se ljudi znaju uspuhati jer je razbijanje intenzivna fizička aktivnost. Ako niste u formi i uhvatite se ukoštac s mrcinom od printera i velikim čekićem, dobro ćete se umoriti, a ako se ne zagrijete, mogla bi vas i leđa uhvatiti.
Prilikom biranja alata većina se prije mlataranja laća palice, no želite li biti brzi i učinkoviti – pajser je prava stvar. Da ne bi bilo zabune, ideja Smashita nije u poticanju agresije, nego upravo suprotno. Nakupljeni bijes bolje je izbaciti u kontroliranim uvjetima nego negdje gdje biste mogli ozlijediti sebe ili nekog drugog.
Na paleti lomljivih proizvoda Tomislav ima staklenke, knauf ploče, printere, i druge elektroničke uređaje, a ljudi mogu tući i po svojim stvarima pod uvjetom da nisu ogromne. Sve manje od otprilike kuhinjske pećnice dopušteno je.
„Priča će i dalje rasti, imat ćemo i drugih stvari, ovisno o željama, ali pod uvjetom da se mogu reciklirati. U planu je i posebna preša da se mogu tvrđe stvari lomiti, no sve u svoje vrijeme“, najavljuje vlasnik.
Kako bismo se i same uvjerile kakav je osjećaj pustiti palici i pajseru na volju navukle smo odijela i ušle u prostorijicu u kojoj nas je dočekao printer spreman da se rastavi na dijelove. Anamaria ga je sredila ga u roku „tutanj“ i podijelila dojmove.
„Ušla sam u sobu s mišljenjem da nisam pod stresom, pa čak i s malom dozom straha. No već nakon prvog udarca bejzbolskom palicom po nedužnom printeru oslobodile su se sve frustracije, stres i ostale stvari koje me živciraju. Nisam ni znala da imam dovoljno snage da razbijem printer! Bolje da sam se ispucala tako nego se s nekime posvađala. Potpuno oslobađajući osjećaj, za svaku preporuku“, kaže Anamaria s blaženim osmijehom.
Za razbijanje treba platiti od 50 do 140 kuna, ovisno o količini stvari. Tako ćete primjerice za pet-šest staklenki platiti najmanje, kao i ako donesete nešto svoje, a u najskupljoj varijanti možete dotući i printer ili neki drugi uređaj. Ostane li vam viška energije, za tridesetak kuna možete i tući boksačku vreću. Imate li nekoga kome bi dobro došlo ispucavanje, kupiti možete i darovnu karticu.
Od „modnih dodataka“ na raspolaganju su i maske: glava konja i klauna koji sjajno pašu uz maskirno ili narančasto zaštitno odijelo.
„Nismo Gardaland da naplaćujemo fotografije“, smije se Tomislav, pa ako želite snimiti uspomene, to i možete. U prostoriji je i zaštitno staklo za uređaj kojim snimate.
Zanimljivosti
5 najvećih misterija čovječanstva za koje i danas nitko nema odgovora
