Prije nekoliko godina počela je rasti tzv. vinska scena. Vina na čaše počela su se neočekivano pojavljivati na raznoraznim mjestima. Isprva se poveseliš, a onda shvatiš da ni to nema smisla jer su većina ugostitelja gramzivi oportunisti koji bocu vina naplate bar pet puta više nego što joj je nabavna cijena. I ispadneš teški magarac ako ostaviš 30 kn za pet-šest gutljaja vina nemušto posluženog u vrućoj čaši tek izašloj iz perilice.
E, ali tu sad u priču upadaju wine barovi, najnovija pošast. Jel tako da vam izraz "wine bar" zvuči pomalo snobovski i pomodno? Uglavnom, ima više negativnih nego pozitivnih konotacija? Naravno, kad to na potezu zagrebačke špice zapravo znači samo blještavi pozerski kafić za fićfiriće i fifice, a opet preskupa vina potpuno su zanemarena, prepuštena na milost needuciranom osoblju i polupismenoj vinskoj listi.
Srećom, nade ima i situacija je sve bolja za nadobudne vinopije prosječnog džepa i natprosječnog ukusa. Pod tim, dakako, ubrajam prvenstveno sebe, a ne onaj soj pretencioznih ispičutura koje vrijeđa kad birtija ne toči barem pet proslavljenih svjetskih pjenušaca na čaše. Vodič po zagrebačkim wine barovima već je svojedobno osvanuo u tisku pa nemam namjeru opet ih katalogizirati, nego dati osobno i subjektivno viđenje vlastitim nepcem obiđenih boljih i lošijih vinofilnih lokala. To ni približno nije sve što postoji u Zagrebu, svjesna sam. Pa, krenimo neredom...
Dream u Frankopanskoj, vlastitim riječima coffee & wine bar, mjesto je koje te prvo zaplaši kad uđeš. Naime, jako je fensi i finjak uređeno pa se osjećaš nesigurno kao slon u staklarni. A možda sam to samo ja, koja obično ne zalazim u birtije s kristalnim lusterićima, finim foteljicama, dizajnerskim vazama i slično. Ali neočekivano je simpatična i nesnobovska atmosfera. Barem tih par puta kad sam bila. Ponuda vina na čaše sasvim zadovoljavajuća, od Bibicha do Babice Štafileo, ima i sekciju hercegovačkih, a uz čašu dođu grickalice. Nije baš mjesto za zapiti se u društvu, pogodnije za mirnu solo čašicu uz novine ili knjigicu. Nema terasu, nažalost.
Lauba - da, to je ona čudna crna zgrada u Ulici baruna Filipovića. Nekakva moderna umjetnost i to. Pomalo off-road. Nažalost, vjerojatno malo ljudi zna da imaju jako dobar i progresivan bistro. Kuhinja internacionalni miš-maš, hipsterski, da ne znaš gdje si, moglo bi proći za London, Berlin ili nešto treće. Trademark su im domaći kreativni kruščići i namazi, a s tim prirodno idu vinca. Solidan i neskup izbor, za svakoga ponešto. Ugodno, drukčije i daleko od šušura špice. Popiješ dobrih par čašica, uz to malo zameziš, a pritom ne moraš vaditi kredit. Uživancija! Da mi je usputnije, tu bih rado češće zalazila.
Sherry's na Trešnjevci, novajlija na sceni, osvojio je moje srce na prvi gutljaj i da mogu, svaki dan bih tu bila instalirana kao Cliff i Norm u Cheersu. Definiran kao coffee & wine lab, neveliko je ali dozlaboga ugodno i opušteno mjestašce, u čije uređenje nisu uloženi milijuni, ali ima mi onu neku vibru Dolca i Melina 1990-ih ili Spunka 2000-ih. Bar vode vinski zaljubljenici amateri i ta se ljubav osjeti. Odličan izbor vina (Clai na čaše!!!) i apsolutni pobjednik u kategoriji value-for-money. Štoviše, jedino mjesto gdje se vidi da je strast ispred profita. Uz vina idu prigodni keksići i tapasići, podložni sezoni i inspiraciji. Označiti kao kulturno dobro i ne dati da propadne!
Nastavak i kraj pročitajte ovdje!
