Spadam u skupinu onih ljudi kojima je jedna jutarnja kava neophodna da obavi vitalne životne funkcije poput nepadanja u kupaonici, oblačenja i dolaska na radno mjesto. Pijem kombinaciju ne preskupe mljevene kave, tri žličice u decilitar vode, žlicu šećera i dvije trećine hladnog mlijeka. Pričam to četverostrukom najboljem Baristu Hrvatske Niku Orosiju, dok me ovaj blijedo gleda, a rukom traži neki čvrst predmet kojim bi...
Uglavnom, nije našao čvrst predmet, ali se primio vrećica s kavama i rekao tiho, ali odlučno. „OK, dosta si pričao, ovo je ipak svetište kave, sad ćeš probati ono što kava uistinu jest. Prvo ćeš dobiti mješavinu iz Hondurasa i San Salvadora, kasnije Etiopiju, i na kraju, ako ti ne sjednu – jedan miks koji će te podsjetiti na tu močvaru od jutros.“ Sjedam potišten i gledam u bijele zidove Eliscaffea na korak od Britanskog trga, desetak minuta od centra Zagreba. Volim kavu, ali nisam ovisan, jedna mi je dovoljna, drugu popijem radi tračeva, treću gotovo nikad. Ne razlikujem kavu po brendovima, najbolja mi je ona koja izliječi mamurluk, a najluđu sam pio u Kambodži, ledenu, slatku i totalno vanilijastu. Vanilijasta je bila i ona u Ho Shi Minhu, ali kad su mi rekli da je prošla kroz probavni trakt lasice, nekako mi više nije bila ista. Ali je kozje mlijeko sjajno prijalo...
Na stol dolaze dvije šalice, tamnije i svjetlije pjene, male kao Hlapić, a ja navikao na Guinness šalicu... Naginjem se i njušim. Fino, jako fino, podsjeća me na dane mladosti kad sam samo mirisao, ali ne i pio crni napitak, neka doza divljine, ali ne pretjerano daleko od mirisa klasičnog Barcaffea ili Francka. Nisam se usudio šećeriti, a kamoli mliječiti pod budnim okom Coffee Nazija, pa sam sramežljivo srknuo... Ideš, pa ovo je kiselkasto!? „Kiselo ti je? Pa naravno, to ti je okus prave kave. Probaj sad Etiopiju, pa ćeš vidjet tek što je prava voćnost!“
Pijem i etiopsku, još kiselija, da ne gledam u šalicu, mislio bih da pijem nekakav gusti liker od višanja, dakle, ni sjena onome što ritualiziram svako jutro 365 dana u godini. „Kava ima tisuće sorti samo u njenoj pradomovini Etiopiji, a da ne spominjemo gdje se sve rasprostranila. Ovo što si probao je neka osnova, deblo, od ovog je sve krenulo i to je čista kvaliteta. Ja ne dodajem u kavu apsolutno ništa, ali ne želim ti mijenjati navike. Tebi jutarnja kava u biti služi da dođeš sebi, i ono drugo...“ Nasmiješio sam se poput djeteta koje je ulovljeno s prstom u pekmezu i saslušao dobronamjernu bukvicu do kraja. Nažalost, nisam imao vremena probati dugo filtriranu zdjelu u specijalnom staklenom vrču i filtru od papira, probao sam zapamtiti razliku između Robuste i Arabice, na vrlo kratko se dotaknuo Darija Šimića i osjetio kako mi se pročišćavaju dišni putevi, a oči nekako šire, kao da mi je netko selotejpom povezao obje sljepoočnice iza glave. Uglavnom, Etiopija i Srednja Amerika me fino razbistriše!
Napuštam budan Eliscaffe, koji je još svega koji dan u bijeloj boji i malom izdanju, uskoro širi i u crnom, sretan što sam saznao nešto novo o kulturi kave, što svakako preporučam i svim čitateljima portala punkufer.hr.
Nik će biti tamo da vam odgovori na sva pitanja jer on sa svojom ekipom uvozi, prži i kuha te kave, među ostalim i za najelitniji zagrebački restoran 5/4, Gretićev Wine Vault, kao i neke evente za treći najbolji restoran svijeta – Osteriu Francescanu iz talijanske Modene! Uostalom, pratite novosti na Facebooku Eliscafea i službenoj stranici! Tko ne dođe, neće se iznenaditi, pa si mislite...
