Neki dan sam dobio pozivnicu za predstavljanje Philips Multicookera. U ugodnoj atmosferi zagrebačkog restorana Kulinarijat na Opatovini, pijuckao sam sok i gledao kako zgodne domaće celebice i mame (Ivana Husar, Belma Džomba i Zlata Muck), kao i kreativne food blogerice Sanja Štrbac (Domaćica), Tamara Novaković (Bite my cake) i Andrea Cukrov (Voće i povrće), stoje uz zatvorenu posudu veličine oveće friteze i svako malo bacaju pogled u nju. Kulinarijatom su procurili fini mirisi dok sam slušao koje sve benefite ima taj mali stroj na struju, a misli su otišle na običan dan kad kuham za sebe i Juniora. Iako se ponekad znamo prepustiti ćevapima ili pizzi, u 90% slučajeva nam kuham juhu, nešto zdravo, ili da barem uz pohance bude i malo zelenjave u omjeru 60:40 za pohance. Što je sve ok, jer mališa hoće, pomoći i prati i guliti, panirati. Ali ne i prati suđe.
Kako svaki muškarac želi u kuhinji imati Replikator iz Star Treka (istreseš sastojke, pritisneš gumbić npr. Pizza, i to samo izađe), ponadao sam se da će se i meni to dogoditi, dok sam brzajući nosio u stan Multicooker kojeg sam dobio na korištenje na tjedan dana. Pa sam ga otpakirao, pročitao, stavio ga kraj tostera (nije se naljutio), i odabrao jedan od preko nekoliko recepata iz knjižice koja dolazi s njim. Izrezao sam i naribao sve što ide u kineski pileći rižoto, ubacio u njegova njedra, zatvorio, i malo se mučio s tipkama, kojih je premalo za previše funkcija. Ali kako sam ja stvarno star, čak sam plakao kad je Tito umro jer je cijeli razred plakao, tako sam i to ubrzo savladao.
Najveći problemi s kojima sam se susreo su bili nevjerica da se to stvarno kuha, vrući lim (naravno da nisam navukao seksi plastične prihvataljke), i nerealno vrijeme kuhanja, koje mi je reklo da riža treba kuhati 42 minute!? Ali, kako volim viriti, rižoto je bio gotov za 20 minuta, sasvim zadovoljavajuć, a najveća je prednst što stvarno nije previše aroma otišlo u zrak. Za pranje tek daska, nož, posuda i slatka kuhača iz pribora. Više nego korektno. Drugi dan, novi izazov – cordon bleu, odnosno istučene svinjske šnicle koje mlati moj sin, špek i sir koje režem ja, i to povezano čačkalicama – opet ja. Rok to uvalja u sve potrebno, ja ubacim svega dvije-tri žlice ulja, i sa skepsom uguram pet pohanaca kao sardine u vizualno vrlo malu posudu, koja je na kraju to sjajno prigrlila. Najveći problem je opet nevjerica, kao i malo teško okretanje okomitih kordončića, ali okus izvrstan. I da, prebrzo smo pojeli da bih se sjetio fotkati. Suđa za pranje brdo, ali zbog blitve i posuda za pohance, tko mi kriv što nisam kupio perilicu kad je trebalo...
Kako su rekli na prezentaciji „Philips Multicooker inače ima 12 različitih programa za kuhanje i 22 postavke temperatura. U njemu možete pripremati kuhana jela, duboko pržena, pečena, pripremana na pari ili pirjana, kolače, pa čak i jogurt. Zahvaljujući 3D tehnologiji zagrijavanja, toplina se ravnomjerno širi pa nema potrebe za neprestanim miješanjem, dok posuda debljine 2mm jednoliko raspoređuje toplinu i sprječava da jelo zagori. Nakon što je vaše jelo gotovo, Philips Multicooker automatski aktivira funkciju „KEEP WARM” i na taj način vaše jelo čeka vas spremno, jednako ukusno i toplo naredna 24 sata, a njegova svježina ostaje nepromijenjena sve dok ga ne odlučite servirati.“
Dobro, ne želim da mi jelo bude toplo 24 sata, kao ni da mi dezić traje tri dana pod pazuhom, ali da je Multicooker praktičan – stvarno jest. Meni se čini da je idealan za vikendice i velike kuhinje u kojima vam se ne da paliti špaher, a okusom najviše podsjeća na dane dok su starci još koristili express lonac. Kojeg me uvijek bilo strah da ne eksplodira pa sam ga donirao...
Uglavnom, ako žurite, ne da vam se prati previše suđa i volite punoću okusa, nabavite Multicooker, ali ne zaboravite – najbitniji ste vi koji ubacujete hranu u njega, ipak nije ruksak Sport Billyja!
