Bolje ćevap u ruci nego poso u struci,
Bolje ćevap u ruci nego janje na grani...
Dat ću dolar, marku, kunu,
Za ćevape u somunu.
Zubi moji jutrom trunu,
Zbog ćevapa u somunu.
Za mlohavu ja ne brinem ćunu,
Mene tješi ćevap u somunu.
Kad ih ljubim, one mene kunu,
Više volim ćevap u somunu.
Teče i teče, teče jedan slap,
džebo slapa, dajte mi ćevap!
Zato, mala, dođi i ti čiči,
Papat će se vrući čevapčići!
41: Tri Fenjera, Vinodolska 2b, Dubrava
Cijena: 17 krznaša
Ćevapi oblik: osam malih crnčića
Ćevapi okus: Prhko, tvrdo, ne baš...
Luk količina, okus: Simpatična gomilica
Lepinja: Omalena, nedorečena
Kad sam već poslušao sve savjete za navodno najbolje destinacije, rekoh, idem vidjet gdje me to Prša šalje na najjeftinije, ali izvrsne ćevose, negdje u sredini Dubrave. Pristojno zdanje, malo tiho i prepločasto dočekalo nas je finim mirisom (kasnije se ispostavilo – šiš-ćevapa), kao i nevjerojatno niskim cijenama ćevapa i kebaba.
Naručismo oboje, kebab po 20, ćevape za 17, i doživjesmo totalni fijasko. Kebab je bio prekrasno uređen i aranžiran, ali kao da su ga slagale vjeverice – nit soli, nit papra, netom narezano povrće i tek malo blijedog safta bez ikakve dorečenosti. Meso je ono najgore moguće, bezmesna gigantska megahrenovka, masna i lišena ikakve ljubavi. Nepojedeno.
Spas smo tražili u malim pregorenim tartufastim oblicima koje bi samo topla stara majka nazvala ćevapima. Izvana tvrdo, iznutra sivo, okus još i nekakav, ali izgled... Luk i lepinja samo solidni, opći dojam daleko od prolaznog. Ugodna atmosfera, pristojno osoblje, ali meni na razini Majburgera iz 1979. Što je najgore, kad smo odlazili – opet su zamirisali šiš-ćevapi, i to opako... A ništa, više sreće drugi put...
Ocjena: 2/3
Još 40 rezenzija potražite na Ribafishovom blogu.
