Svatko tko provede više od 15 minuta u Švedskoj uvjerit će da joj ne nedostaje "uznemirujuće" hrane. Od dimljenog srca jelena, hot-doga s pireom od krumpira i repovima rakova te konzerviranih fermentiranih haringa s mirisom od kojeg otpada boja sa zidova. Kralj slatkiša zasigurno je slani sladić koji izgleda kao nešto što bi Krampus podijelio zločestoj djeci.
Prema mišljenju mnogih, niti okus mu nije daleko od toga. Hrvate u posjetu Švedskoj često iznenade slane kaugume, bomboni i drugi slatkiši, a većina ih se ne zaljubljuje na prvu u slane poslastice. Ipak, ima i onih koji se vesele Stockholmu zbog nove zalihe darkerskih zanimacija.
Trgovine Lakritsroten koje svojim kupcima žele dobrodošlicu na mračnu stranu imaju u ponudi više od 700 proizvoda od sladića, uključujući i grickalice, napitke, kolače i ručno rađene jestive darove.
Korijen sladića pojavio u ljekarnama početkom 19. stoljeća, ali njegove dobrobiti na organizam prepoznali su drevni narodi godinama prije.
Licorice, sladić ili slatki korijen se koristio kao lijek od davnina. Egipćani, Grci, Rimljani i Arapi su ga koristili za probavne i želučane tegobe, bolesti grla i pluća, kao jetre te smanjivanja boli.
Kao što je u Hrvatskoj raširen propolis, tako je u Švedskoj sladić univerzalni lijek protiv brojnih tegoba, uključujući i prhut te pomoć prilikom mršavljenja. Sa sladićem se ne smije pretjerati jer može doći do pada kalija, oticanja ruku i nogu te aritmija srca. Sladić navodno diže adrenalin i motivira, zbog čega ga neki koriste i kao pomoć u liječenju zimskog pada raspoloženja i lakših oblika depresije.
Razlog zbog kojeg mi ne maštamo o slanim slatkišima, a Skandinavcima rastu zazubice čim ugledaju ekscentrične specijalitete, možemo tražiti u specifičnoj prehrani sjevernih naroda kojim tijekom zime ne nedostaje usoljene morske hrane na jelovniku. Tek sredinom 20. stoljeća sladiću u Švedskoj se počeo dodavati amonijak čemu duguje slani okus po kojem je prepoznatljiv danas.
Najbolji švedski rituali: Znate li što Šveđani rade srijedom?
