Aperol Spritz ovog je ljeta tekao u potocima od Venecije do Trsta, New Yorka i Singapura, a prepoznatljivo narančasto piće nije zaobišlo niti hrvatske kafiće. Omiljeni talijanski aperitivo u kojem se najčešće uživa nakon posla i u večernjim satima do prije dvadeset godina moglo se pronaći samo u talijanskim osterijama (konobama), ali danas je posvuda. Aperol Spritz nedavno je i proglašen omiljenim pićem prije večere u Italiji.
Za Aperol Spritz potrebno je tek nekoliko sastojaka – Aperol (gorko-slatki liker svijetlo narančaste boje), kockice leda, ohlađeni prosecco, gazirana voda i kriška naranče ili maslina za ukras. Encijan, rabarbara, kininovac, gorka naranča i aromatično bilje neki su od sastojaka likera koji su braća Barbieri predstavili 1919. na Međunarodnom sajmu u Padovi.
Korijeni Aperola Spritza vode nas u 19. stoljeće, kada je Austrija okupirala Veneciju i vladala njome desetljećima. Kako Austrijancima nije bilo po guštu venecijansko vino, uvezli su svoju tradiciju špricera, dodavanja gazirane vode u čašu bijelog vina. Ideja da prosecco zamijeni vino i razigra gorki liker došla je mnogo kasnije, kada su Mlečani zaključili da je razvodnjeno vino prelagano. Bez filozofiranja iskoristili su Aperol, Select, Campari ili Cynar i dobili posve novo piće.
Braća Luigi i Silvio Barbieri nakon sedam godina eksperimentiranja u očevoj destileriji došli su do dobitne kombinacije recepta, a liker se ubrzo počeo reklamirati kao piće s niskom količinom alkohola od kojeg se lakše mršavi. Padova, Venecija, Treviso i Vicenza objeručke su se prihvatile slaganja novog koktela, a svaki grad imao je nešto drukčiji recept. Do kasnih 90-ih, srednjovjekovni trgovi i kamene uličice Padove petkom uvečer bi se napunile veselim studentima koji su uživali u Aperol ili Campari Spritzevima.
Kako bi osigurao kontrolu nad venecijanskim tržištem, Campari je kupio Aperol 2003. i proširio ga po Milanu, gdje se počeo posluživati u elegantnoj balon-čaši. Visoka čaša simbolizirala je uzdizanje pića od skromnih osterija u barove više klase, a ciljana publika postali su ambiciozni milanski šmekeri i yuppiji. Nakon toga, narančasti val se počeo fino valjati. Neki će reći da je tajna uspjeha u boji koja asocira na zalazak sunca u more i pogledu s ljetne terase, a drugi ističu dobitnu kombinaciju aromatičnih okusa i naranče. I dok svijet još nije bio spreman za intenzivnu gorčinu Camparija, Aperol im se s vremenom uvukao pod nepca.
Istinski ljubitelji narančastog pića ipak nisu bez prigovora. Smeta im što je originalnu maslinu izgurala naranča koja nema dašak potrebne slanosti da bi ublažila slatkoću pića. U ozbiljnijim venecijanskim barovima masline i dalje plivaju Aperol Spritzom, povremeno stvarajući nelagodu gostima koji ne znaju što bi s košticom. U Trevisu se pak dodaje i naranča i maslina, kao i više leda i Aperola. U Veneciji gosti polako posežu za manje slatkim Select Spritzom, a u Padovi se ponekad i nađe kombinacija Campari i Aperola ili Cynara.
"Aperol Spritz je himna sporosti. Želja za produljenjem trenutka prije večere. To je izgovor da pijemo, grickamo i ostanemo još malo zajedno prije odlaska kući", lijepo kaže gastronomska stručnjakinja Eleonora Cozzella za bbc.com.
Hugo Spritz: Koktel koji kombinira najbolje od dva svijeta i s kojim ljeto duže traje
