Galerija
Ima gostiju koji kažu „buraz, ja ti uopće ne kužim što piše na tom jelovniku“, kaže, uz smijeh Petar Tomašević, chef koji u „Savici“ kuha od ovog ljeta. No čak i ako ne znate na prvu što su kimchi, nikkei, tataki ili karaage prihvatite to kao dio igre u kojoj ćete nešto novo naučiti, fino jesti i pritom se zabaviti. Možda i dugo pamtiti taj trenutak, ili dva. A ako ste dovoljno otvoreni, i pokupiti neku lijepu emociju kroz hranu koja Tomaševiću služi kao medij za širenje zjenica i osmijeha.
Savica Casual Urban Eatery, mjesto je na kojem se fino jede već nekoliko godina, ali s novim chefom dolaze i nove ideje. Kako kaže Tomašević, drži se tradicije, ali na progresivan, pomalo uvrnut način koji dobro funkcionira. Temelj mu je francuska kuhinja koju nadograđuje, spajajući ono što mu zapne za fokus i s drugih strana globusa.
„Inspiraciju tražim u cijelom svijetu,. Primjerice maslac i soja u kombinaciji mogu biti fenomenalni, zašto ih ne iskoristiti skupa jer se savršeno slažu“, kaže chef.
Nakon kuhanja u Fidelu Gastru, Tomašević se poželio rada u manjem bistrou, s ljudima koji dijele njegovu filozofiju da najbolje stvari nastaju kada stvaramo igrajući se, naravno uz znanje koje je ključ cijele priče. A kada se te dvije stvari spoje, kaže Tomašević, genetskom kodu se protivi poslužiti gostu jelo koje nije dobro. Možda je upravo taj spoj vojničkog pristupa poslu i homo ludensa razlog zbog kojeg njegovi tanjuri mogu probuditi nešto neopipljivo.
Koliko god razmišljali o hrani, ne možemo prevariti osjetilo okusa, na koje utječe i izgled tanjura koji u Savici ovih dana dišu u ritmu zlatnih, narančastih i crvenih nijansi kakve vidimo kroz prozor, ili u šetnji. Kada se potrudimo, nađe se tu još poveznica s prirodom koja se zrcali u razigranim jelima.
Onaj gušt skakanja po suhom lišću kad smo bili nešto manji danas izaziva hrskanje proljetih rolica s pršutom od patke. Kao i dimljena aroma što obuzima kao ulazak u kuću i grijanje ruku kraj tople peći. Bez obzira na to što nismo na kruh nismo mazali kewpie nego majonezu, a umjesto sweet chillija na stolu je bio kečap, Patka pršut „zvuči“ tako poznato, možda i zbog toga što se dijeli s prijateljima za stolom – uz zalogaje Tostade (tuna tartar s čipsom od poriluka, arbol kewpieom i sezamom na hrskavoj tortilji) ili nekog drugog predjela.
Na popisu „malih zalogaja velikih okusa“, lijepo je zaroniti i u Nikkei gyoze, japanske raviole s kremom od pečenog batata, spicy ponzua i sezam-norija. Vizija Savice je da gost svaki put može kušati nešto novo, ali i da ga omiljeni klasici dočekaju na jelovniku. Mnogima je Savica Casual Urban Eatery mjesto na kojem sve poznaju; domaća varijanta popularnog Kafića „Uzdravlje“ i zato se vole vratiti na tjednoj ili mjesečnoj bazi.
Čak i ako ne jedu meso, ili ga izbjegavaju, gosti će lako pronaći nešto za sebe. Jedan od planova je i da svako jelo ima svoj vegetarijanski pandan. U narednim danima buče i gljive će se prožimati jelovnikom, kao i topla hrana koja grije poput zagrljaja.
Tomaševićeva jela griju i uzbuđenjem otkrivanja komponenti koje ne strše nego tvore lijepu, uzbudljivu cjelinu u kojoj se pletu svježe, dimljene, zemljane, začinjene i kremaste note. Jedno od specijaliteta što fino predstavlja chefov rad je Tuna tataki rižoto, jelo koje kod gostiju izazva najviše oduševljenja. Što i nije tako neobično kada se uzmu u obzir tuna sashimi kvalitete, kao i zrnca carnarolija što s kremom od batata i mozzarellom čine kremastu fantaziju, a limeta i edamame je lijepo dižu.
Batat je jedan od igrača i u Karaage salati koja spaja hrskava panirana pileća prsa u panko mrvicama s quinoa-julienne salaticom i creme fraicheom, jelom koje potvrđuje da možemo jesti fino i nutritivno bogato – što je i jedna od Tomaševićevih vodilja prilikom slaganja jelovnika.
Cijene u Savici ne divljaju. Možda je pinkicu previše izdvojiti 28 kuna za dnevnu juhu - ali nismo probali pa ne znamo što se krije u dubokom tanjuru. Predjela su 40 kuna, a glavna jela od 72 do 98 kuna. Na jelovniku možemo očekivati još svakojaka iznenađenja nadahnuta sezonom, kao i tematske večeri pa ako i ne govorite strane gastronomske jezike, slobodno krenite na putovanje.
