Galerija
Kada su devedesetih godina u Zagrebu počeli nicati kineski restorani u kojima se jede po pristupačnim cijenama, nakon početnog uzbuđenja nije ostalo previše iznenađenja. Interijeri i jelovnici manje-više su ostali isti do danas, a jedino što se mijenjalo je količina kupusa u proljetnim rolicama nauštrb mesa ili pak količina mrkve i luka u jelima kao što je junetina Sechuan. Kada nam se jelo nešto brzo, utješno i povoljno – ili kad smo se poželjeli slatko-kisele juhe, hrskave piletine ili patke i pohanog sladoleda, znali smo kamo treba otići. Imali smo svoje favorite i nismo previše mozgali što ćemo naručiti.
Moderni zaokret i svježi dašak Azije došao je s valom restorana koji su na tanjurima spojili kulinarske tradicije, sastojke i tehnike različitih azijskih zemalja ili odlučili kombinirati azijsku kuhinju sa zapadnjačkim stilovima kuhanja. Novi fuzijski restorani svojim su nas menijima natjerali da zastanemo i razmislimo što ćemo odabrati, pa i izguglamo pojmove poput katsu, bao bun ili gyoza. Kao i da ostavimo koju kunu, i kasnije euro više.
Prije koji mjesec u Ilici je svjetlo dana ugledao Chef Yao, restoran koji se odlučio posvetiti kineskoj kuhinji. Vidjeli smo i da ima odlične ocjene na Googleu, što je potvrdilo glasine da ga vrijedi posjetiti bez obzira na nešto više cijene od tipičnih zagrebačkih starosjedilaca. Čim smo otvorili vrata, uočili smo da nema one klasične mirne i pomalo distancirane atmosfere kineskih restorana. Veseli žamor koji se miješa s glazbom i privlačni interijer odaju ugođaj mjesta koje bi lako moglo biti i u Berlinu ili nekoj drugoj gastronomskoj prijestolnici. Tome pridonose i energični domaćini, koji su sasvim dovoljno ležerni, ali ne i nametljivi. Izgleda da je Chef Yao hit, pa ako dođete bez rezervacije, mogli biste se okrenuti na peti. Nama se to zamalo i dogodilo, ali imali smo sreće, pa smo zauzeli posljednji stol.
Što jesti?
Listajući jelovnik, pronaći ćete posebno označene preporuke chefa, a među njima su mesne proljetne rolice (6,50 eura), patka sa slatko-kiselim umakom i umakom s češnjakom (19,90), hrskavi otkošteni batak u Szechuan umaku s povrćem (18,90), mongolsko meso s black angus junetinom (25,90) i pohani sladoled (5,50 eura). Na meniju možete pročitati i da chef Yao više od 15 godina njeguje pripremu autentičnih kineskih jela te restoran naglasak stavlja na tradiciju.
Umaci i rezanci rade se od početka, odnosno ručno, a meso u kuhinju stiže od domaćih dobavljača. I to se doista može osjetiti u jelima. Umamija im ne nedostaje, ali bez kemije kupovnih dodataka. Okusi povrća koje se nije rastopilo u kiselo-ljutoj juhi, predivno hrskave rolice punjene ukusnim mesom, kao i ukusni rezanci pokazuju da je uloženo i truda i vještine. Hrskava i pikantna piletina jedna je od najboljih koje smo probali u hrvatsko-kineskim restoranima, a za reprizu smo morali ostaviti pohani sladoled jer su porcije itekako velikodušne. Sve u svemu, kući smo otišli siti i sretni. Ponovilo se!
Starac i more: Jedan od najboljih restorana na Pagu koji jednako oduševljava i ribom i mesom
