Jest, Turci su dali svijetu puno specijaliteta, ali otkad sam ga prvi put probao prije 15 – 20 godina, kebab mi je postao i ostao jedan od najdražih. Sam naziv označava razna jela s roštilja ili ražnja s Bliskog Istoka, a osnovu čine janjetina, junetina ili piletina, razno povrće (sjetite se samo priloga) te umaci.
Kod nas u Hrvatskoj, ali i u Europi, ipak je najpopularniji doner kebab, čiji naziv označava meso koje se peče na "okomitoj šipci" te se (kad je o junećem mesu riječ) reže na „trake“. Osobno, puno sam veći ljubitelj kebaba s junetinom od onog s piletinom, jednostavno – više mi odgovara. Obavezno ga konzumiram u tortilji (kompaktnije je nego s lepinjom), a mesu uvijek pridružim ljuti umak, feta sir, kukuruz i luk. Da, ostalo povrće kao veliki „neljubitelj“ povrća – izbjegavam.
No, odakle uopće kod mene simpatije prema kebabu? Ima još ovakvih jela koja nisu najzdravija na svijetu, ali zašto je baš kebab postao moj „guilty pleasure“? Već sam spomenuo da sam ga probao u nekim davnim vremenima, i to gotovo sigurno – nakon nekog studentskog izlaska. Ali, svima vam je poznato koliko ste nakon takvih noći svjesni okusa hrane (ako jeste, izlazak je bio za zaborav), tražite samo nešto masno i zasitno, da vam pomogne i da se osovite na noge.
Ljubav prema kvizovima i kebabu
Ali, za kebab koji me osvojio, najzaslužniji je možda jedan kviz, odnosno mjesto njegova održavanja. U legendarnom i nažalost sad već dulje vrijeme „pokojnom“ kafiću MVP u Ciboninom prolazu, svakog ponedjeljka održavao se sportski kviz. U životu sam otišao na tisuće kvizova, ali ti u MVP – u su imali posebnu vrstu draži, zahvaljujući i nenadmašnom vlasniku Mladenu, koji je davao cijelog sebe vodeći taj kafić.
E pa, u prolazu, koji je prije 15 – ak godina „gorio“ i za razliku od danas bio pun života, u onom lokalu odmah do MVP – a, radili su kebabe koji su me brzo osvojili. Pa tako uskoro ponedjeljkom navečer nisam postavljao pitanje što ću jesti, jer sam želudac rezervirao za kebab poslije kviza.
Iako te kebabdžnice više odavno nema, u Zagrebu stvarno ne nedostaje mjesta za pojesti dobar kebab, a kebab možete napraviti i kod kuće. Gradom se zadnjih godina raširio Ali Kebaba koji je počeo na Kvatriću (i dalje ima lokal tamo) i koji je i dalje jednako fin, a u blizini kvarta u kojem živim volim pojesti i u Kebab Paradiseu na Maksimirskoj. Također, i Jumbo Kebab Dubrava je vrijedan pažnje, šteta ga je zaobići.
U svakom slučaju, kebab se pokazao „čvrstim“, te kod nas nije bio „one hit wonder“. Popularan je već godinama, ljudi ga rado konzumiraju, te me veseli da kebab i dalje ima dobru budućnost u Zagrebu.
„Istarski smrdljivi krumpir“: Nekad hrana za svinje, a danas delicija koju želi cijeli svijet
