Galerija
''Kad sam došao na studirati u Zagreb, pet dana u tjednu živio sam na tjestenini i umaku od rajčice. Znao sam napraviti i pire-krumpir, a piletinu sam pekao na suhoj teflonskoj tavi bez ulja. I dalje sam bio bolji kuhar od svog cimera, koji je krenuo kuhati jaje i pitao me: Što u lonac prvo ide - jaje ili voda?'', priznaje Marin, s kojim se mogu poistovjetiti i mnogi studenti koji su s 18 godina napustili roditeljski dom.
Mnogim studentima jedini obrok u danu bili su pečeni krumpiri ili sama kuhana domaća blitva koja je stigla busom iz Dalmacije.
''Mama bi mi često poslala nekog domaćeg povrća; domaće blitve i krumpira. Blitvu bih samo znala skuhati s dva krumpira i to bi mi bio obrok ili samo pečeni krumpiri koje bih samo uvaljali u ulje i neke začine kao što je ružmarin ili timijan ili samo malo Vegete. To bi meni i cimerici bio super obrok i vrhunac kulinarstva'', kaže nam Petra.
Većini su prva jela izvan roditeljskog doma uključivala razne tjestenine i jednostavne umake koji idu uz nju, a koje su već počeli kuhati i roditeljima kada su s njima živjeli.
''Kad sam prvi put kuhala tjesteninu, bilo je to još kad sam živjela s mamom i tatom, i htjela sam ih iznenaditi s ručkom kad dođu s posla. Umak sam napravila, a tjesteninu sam skuhala i ostavila u vrućoj vodi da im bude topla kad dođu. Ne moram vam ni reći na što je to ličilo kad sam im htjela servirati jelo'', priznala nam je Ivona.
''Tjestenina sa špekom i umakom od rajčice bilo je moje prvo jelo koje sam si skuhala kad sam se odselila'', kaže nam Nika.
''Špageti u svim varijantama bili su na mom meniju, s brzinskim umacima koje sam sama napravila ili onim gotovima'', priznala nam je Snježana, dok je Tea kao prvo jelo kad se odselila kuhala nešto što nam izgleda kao iz finog talijanskog restorana.
''Kad sam se odselila od roditelja, prvo što sam skuhala su njoki u umaku od vrhnja, parmezana i ako sam imala malo pršuta ili pancete, i to bi narezala unutra. Bilo mi je bitno da je nešto jednostavno i fino i brzo na mom tanjuru'', kaže nam Tea.
Mnogi su pokušali rekonstruirati fina topla variva ili juhe svojih baka kojih bi se zaželjeli kada više ne bi živjeli pod njihovim krovom.
''Nakon cijelog tjedna pekara i nekih jela nabrzinu, uvijek bih se zaželjela neke tople juhice. Zvala bih onda mamu i rekla bi mi što sve ide unutra od povrća i mesa, ali mi nikad ne bi ispala točno kao njezina. Jednog Božića sam je pomno pratila što radi i vidjela da dodaje još i žlicu Vegete. Taj tajni sastojak očito mi je 'zaboravila' odati'', ispričala nam je Maja.
''Mislim da su mi prva jela bila variva svih oblika i sastojaka. Prvo je bilo sigurno varivo od kelja i ono od poriluka'', kaže Mila.
''Varivo od graha i mrkve bilo je moje prvo jelo koje sam si skuhala kada sam se odselila od roditelja, a i danas mi je često na meniju'', priznala je Snježana, koja smatra da je varivo najjednostavnije jelo koje si možeš skuhati, ''samo sve pobacaš u lonac i to je to''.
''Moje prvo jelo bile su lazanje jer je to jelo koje bih naručio svaki put u nekoj pizzeriji. Mislim da lazanje svatko može napraviti, iako se tako na prvu nekome neće činiti. No početničke lazanje mogu svakome uspjeti ako prate recept i uz sebe uvijek imaju Vegetu'', kaže Igor.
Sve varijacije jaja i hrenovki prva su jela koja su se našla na tanjurima naših kolega i prijatelja, pogotovo onih muških. Hrenovke i jaja, jaja sa špekom, kajgana s povrćem ili jednostavno jaje na oko posluženi za doručak, ručak i večeru bili su surova svakidašnjica gotovo svakog mladog čovjeka pri svom osamostaljenju.
