Budimo realni i iskreni prema sebi samima – kako doista izgleda odlazak na more? Krenete u pet ujutro na autocestu A1 u nadi da ćete "zeznuti sustav", a onda se kod Lučkog "ušetate" u kilometarsku kolonu u kojoj se vozači nervozno guraju, trube, pitaju "što je meni ovo trebalo" i proklinju dan kad su odlučili platiti cestarinu. Putovanje se pretvara u misiju preživljavanja od točke A do točke B, a stvari ne moraju izgledati tako…
Kada dođete do naplatnih kućica, ignorirajte rampu za autocestu i prebacite se na dobru staru državnu cestu D1 (ili preko Gorskog kotara na povijesnu Lujzijanu).
Da, put će trajati dulje. Da, ima zavoja. Da, možda i ovdje poludite ako djeca počnu plakati. Ali, s druge strane, ako ste već na godišnjem, dajte uživajte i opustite se, svejedno hoćete li na odredište stići u 12 ili u 20 sati ako pritom sačuvate nerve…
Vrijeme je za obrok
Nemojmo si lagati, na Punkuferu uvijek krećemo od želuca, a stara cesta D1 (i njezina goranska sestra, stara cesta kroz Gorski kotar) zapravo je jedna vrsta švedskog stola. Dok na autocesti vrhunac gastroponude predstavlja sendvič s benzinske postaje, vožnja starom cestom nudi legendarna mjesta s kultnim statusom.
Klasici: Kada prođete Karlovac i krenete prema Slunju, miris koji dopire s ražnja postaje službena navigacija. Restorani poput Pina u Slunju ili Borja na Plitvicama mjesta su hodočašća. Ovdje se ne staje "samo na kavi" – već se jede konkretno i fino. I eto odmah plusa za staru cestu…
Restoran Macola (Korenica): Macola u Korenici nezaobilazna je postaja, a ne znam postoji li i netko u Hrvatskoj, da je makar jednom išao na more, tko nije čuo za ovo legendarno mjesto. Ovdje ćete pojesti izvrsni lički grah s kobasicom ili kupus sa suhim mesom. Porcije su ovdje krojene za drvosječe, te je sigurno da nećete ostati gladni. Jasno, i ovdje možete omastiti brk u vrhunskoj janjetini...
Restoran zbog kojeg se isplati skrenuti s autoceste: Izvorna kineska kuhinja u kraju u kojem se uglavnom vrte janci i peku ćevapi
Gorski kotar: Ako na more idete preko Gorskog kotara starom cestom, obvezna je postaja Lovački dom Arnika u Fužinama ili restoran Bitoraj. Ovdje zaboravite na lagane ljetne obroke i prepustite se čarima vrhunskog gulaša od divljači s domaćim njokima od krumpirova tijesta ili legendarnoj goranskoj štrudli od šumskih borovnica koja dolazi topla i posuta šećerom u prahu.
Štandovi uz cestu: Vožnja kroz Liku nezamisliva je bez kočenja uz drvene kućice i štandove. To su mjesta gdje se kupuje pravi lički med, domaći džem, ali i kralj sireva – lički škripavac. Kupite cijeli kolut sira direktno od lokalnih OPG-ovaca, ubacite ga u prijenosni hladnjak i imate najbolji mogući obrok za plažu koji pod zubima radi ono prepoznatljivo škrip-škrip. Čim se sjetim tog zvuka, prorade mi zazubice…
Priroda koja oduzima dah
Autocesta vas na neki način izolira od okoliša, dok vas stara cesta baca in medias res. Umjesto prolaska kroz 6 kilometara dugačak Sveti Rok, dočekat će vas veličanstveni prizori Velebita na kojima ćete odmarati oči.
Usporite i uživajte, a ako ne gori zemlja od vrućine, spustite prozore. Osjetit ćete kako se u samo sat vremena vožnje miris ličke borovine i svježeg planinskog zraka polako miješa s prvim naletima mediteranskih mirisa. Ako idete kroz Gorski kotar, vizure kanjona Kamačnika ili Lokvarskog jezera natjerat će vas da stanete, rastegnete noge i napravite nekoliko fotki zbog kojih će vam svi na društvenim mrežama zavidjeti i prije nego što uopće vidite more. Mislite još uvijek na autocestu, ha?
Najveća ljepota stare ceste leži u tome što svako mjesto kroz koje prolazite ima svoju priču i čim ga izguglate, želite baš u njemu stati i provesti neko vrijeme.
Jedno od takvih su i Rastoke. Umjesto pauze na pretrpanom odmorištu autoceste gdje se gurate za zahod i čekate u redu za osrednju kavu, stanite u Rastokama. Popijte kavu ili hladno pivo tik iznad brzaca rijeke Slunjčice, slušajte huk vode i napunite baterije u debelom hladu zelenila. Ovo je baš odmor za dušu i tijelo – kratkotrajan, ali idealan da nastavite put s osmijehom od uha do uha.
Divlja ljepota: Male Plitvice i pješačke staze zovu na idilični vikend u prirodi
Naravno, tu su i Plitvička jezera. Čak i ako ne planirate cjelodnevni posjet samom nacionalnom parku, vožnja ovim krajem također ostavlja bez daha. Kad razmislim, posjet ljeti Plitvicama čak i ne bih preporučio zbog prevelikih gužvi, tako da je bolje otići na proljeće, ili im dati šansu kad tamo vlada snježna čarolija.
Summa summarum - kada idete starom cestom, cilj prestaje biti jedino što je važno. Putovanje ponovno postaje avantura, onakva kakvu pamtimo iz djetinjstva. Nema monotonije (u smislu dosadne vožnje) i komentiranja zašto se "ona budala zadržava sa 120 u lijevoj traci". Stara cesta služi kako biste shvatili da je godišnji započeo i da su pred vama dva (a možda i više) tjedna odmora te da je vrijeme za uživanje.
