Galerija
Tunel Pitve na Hvaru koji broji 1400 metara, povezujući sjeverni i južni dio otoka, svojevrsna je atrakcija jer više podsjeća na špilju nego na moderni tunel. Ondje ćete pronaći i jedine semafore na Hvaru koji reguliraju izmjenični promet jer je tunel širok tek nešto više od dva metra i nema rasvjete. Nekoć se regulacija odvijala pomoću voki-tokija, a nerijetko bi i jedan od vozača morao voziti u rikverc kako bi propustio drugoga. Vožnja "na blef" također je bila česta prije semafora, a mrkli mrak i voda koja kaplje u tunelu dodatno bi dizali adrenalin. Neki Hvarani smatraju kako upravo zastrašujućem tunelu mogu zahvaliti manje gužve na južnoj strani otoka jer se mnogi turisti boje prolaska. No i domaći priznaju da su prvi put kada su prošli Tunelom Pitve "umrli od straha".
"Tunel je građen u vrijeme Jugoslavije, 1963. godine, za potrebe vodoopskrbe južnog dijela otoka Hvara i grada Hvara te je kasnije prenamijenjen za cestovni promet. Jednosmjeran je s dva proširenja u sredini, a reguliran je semaforom na svakom ulazu. I to su jedini semafori na otoku Hvaru. Mala tajna krije se 50 metara od ulaza u tunel ako krećete iz smjera Pitava. U tunelu su bile predviđene dvije vodospreme, a kako ni dandanas nema potrebe za obje, u prostoru jedne od njih nalazi se vinski podrum, koji se zbog malih razlika u temperaturama pokazao kao idealno skladište jedne od najboljih hrvatskih vinarija, vinarije Zlatan Otok", otkriva Turistička zajednica Jelse.
Nedaleko od tunela su Pitve, malo mjesto nekoliko kilometara od obale koje živi među maslinicima, vinogradima i terasama. Pitve su, uz obližnji Dol, jedno od najstarijih naselja na Hvaru i sušta su suprotnost većim mjestima na otoku. Ondje možete uživati u pogledu na bugenvilije i kamene kuće te osjetiti mir kakva nema u Hvaru, Starom Gradu ili Jelsi. Iznad sela nalazi se crkva sv. Jakova apostola, prvi put spomenuta 1452. godine. S njezina se platoa pogled otvara prema Braču, Biokovu i Starogradskom polju – krajoliku koji je UNESCO uvrstio na Popis svjetske baštine. Ispod Pitava nalazi se i kameni prikaz Janusa, rimskog boga koji je u lokalnoj tradiciji ostao simbol čuvara obrađenog polja.
Pitve su tijekom velikog iseljavanja nakon Drugoga svjetskog rata izgubile velik dio stanovništva, ali su upravo zbog toga izbjegle intenzivniju gradnju koja je promijenila mnoga druga mjesta na Jadranu. Danas se stare kamene kuće postupno obnavljaju, dok maslinici i vinogradi i dalje ostaju važan dio svakodnevice.
To je vidljivo i u ritmu sela. Berba maslina i grožđa još uvijek određuje dio godine, a mnoge obitelji obrađuju zemljišta koja su u njihovu vlasništvu generacijama. Najživlje je 25. srpnja, na blagdan sv. Jakova. Kao i u mnogim dalmatinskim mjestima, vrijedi jednostavno pravilo da se na feštu ne poziva – svatko tko se toga dana zatekne u Pitvama smatra se gostom. Selo je ujedno i dio procesije "Za križem", jedne od najdugovječnijih uskrsnih tradicija na hrvatskim otocima, koju je zaštitio i UNESCO.
Nakon višemjesečnog cjenkanja: Kako je Dalmacija prodana “za siću”
