Japanci su neobične biljke. Ne jedu kruh, doručkuju juhu i srču tjesteninu bez srama. Na ljestvici najdugovječnijih naroda pri samome su vrhu, a broj pretilih je zanemariv. Razlog? Puno fermentirane i neprocesuirane hrane, povrća i žitarica, umjerene količine mesa i životinjskih proizvoda te minimalno voća i šećera.
Okinawa ima najveći broj stogodišnjaka na svijetu i izrazito nisku stopu obolijevanja od raka, dijabetesa, artritisa i Alzheimera. Poželite li "prepisati" pokoju zdravu naviku od Japanaca, u jelovnik možete uključiti neke od njihovih superzdravih namirnica te nazdraviti zelenim čajem, koji obiluje antioksidansima.
Rezanci soba
Japanci jedu puno tjestenine u jelima kao što je ramen ili uz dodatak povrća i začina, no rezanci soba svakako su među najzdravijima. Rade se od heljdina brašna i sadrže proteine, vitamine skupine B, kao i nutrijente koji snižavaju visoki tlak i usporavaju starenje. Vještina izrade rezanaca od heljde tehnika je koju nije lako savladati. Iako su najbolji svježi, za kvalitetne rezance kakvi se prodaju u trgovinama bacite pogled na deklaraciju.
Što je udio heljde veći, to bolje – a dobar je znak i kratak popis ostalih sastojaka. Rezanci će biti najukusniji ako ih kuhate u puno vode i poslužite netom nakon cijeđenja. Soba se najčešće kuha od 3 do 5 minuta. Pritom budite u blizini lonca jer ako se prekuhaju, neće biti ukusni.
Miso pasta
Fermentirana pasta od soje smatra se jednom od najblagotvornijih namirnica u japanskoj gastronomiji jer sadrži žive kulture koje čuvaju probavu i imunitet, kao i mnoštvo vitamina i minerala. Osim čiste soje, miso može fermentirati s ječmom ili rižom pa varira aromom, bojom i okusom.
Miso je omiljen dodatak juhama i umacima, a kako bi zadržao svoja svojstva, ne smije prokuhati. Stoga ga je najbolje pomiješati s malo vode i dodati jelima pred kraj kuhanja. Najkvalitetnija miso pasta dobiva se od organski uzgojene soje i kvalitetne soli s malo vode kako bi se očuvao intenzivni okus. Fermentacija u bačvama ne smije se požurivati – "dva ljeta i dvije zime" potrebne su da se dobije izvrstan proizvod.
Umeboshi šljiva
Iako se povezuje sa šljivama, ume (prunus mume) zapravo je vrsta marelice koja se u kineskoj medicini sušila, dimila i koristila kao lijek prije 2000 godina. Naziv "suhe šljive", dobile su zbog karakterističnog izgleda. Japanci su, nešto kasnije, uz sol i listove biljke šiso promijenili način pripreme te počeli koristiti umeboshi za zdrave tonike, prirodne konzervanse i sredstvo koje uklanja bakterije.
Samuraji su koristili umeboshi protiv umora, za snagu i energiju. Odličan je prirodni antibiotik protiv brojnih tegoba i bolesti, zatvora i za zdravu probavu, kao i zdravlje jetre te krvnih žila. Zbog obilja soli ne preporučuje se pojesti više od jedne umeboshi šljive dnevno, a koristi se kao dodatak brojnim jelima, bilo usitnjena na komadiće ili u obliku paste.
Amazake
Amazake je izvorno bila tehnika fermentacije i konzerviranja hrane koju su Japanci koristili prije više od 1700 godina kuhanjem riže, vode i gljivice koji što se koristi i za fermentaciju misa i sojina umaka. Za osam do deset sati nastao bi napitak prepun hranjivih sastojaka i dobrih bakterija, blagotvornih za imunitet. Amazake ima karakteristični slatkasti okus, a stoljećima je bio omiljeno piće na japanskim ulicama. Posljednjih se godina vraća na velika vrata i prerasta u sve popularniji trend.
Alge
Alge se u Japanu jedu svježe ili sušene, u miso juhama, salatama ili sushiju. Postoji na desetke tisuća tog "morskog povrća" koje nutricionisti smatraju jednim od najljekovitijih namirnica koje čiste organizam i brane od bolesti zahvaljujući nutritivno bogatom i raznovrsnom sastavu. Tamne boje i blagog mirisa po moru, wakame alge u Japanu su osobito popularne kao sastojak brojnih jela, ali i pomoć pri skidanju viška kilograma.
