Smatra se da je marokanski grad Ait Ben Haddou osnovan 757. godine, a njegov osnivač, Ben-Haddou, još uvijek leži pokopan u grobu iza ovog spektakularnog grada.
Povijesno gledano grad se smjestio na jako važnom mjestu, sjecištu povijesne Saharske trgovačke rute kojom su drevni trgovci prevozili začine, robove i zlato do grada Timbuktu u Zapadnoj Sahari.
Većina izvornih stanovnika ovog grada preselili su preko rijeke u više suvremenije domove, ali ipak ostalo je još nekoliko obitelji koje prkose zubu vremena i još uvijek žive u preko tisuću godina starim zemljanim kućama. Grad je smješten uz padine malenog brežuljka u čijem podnožju teče rijeka, koju je veći dio godine moguće pregaziti zbog niskog vodostaja odnosno činjenice da izgleda kao maleni potok u širokom koritu.
Sve kuće i građevine unutar utvrđenog grada izgrađene su od blatne cigle dok je 'fasada' napravljena od mješavine blata i slame. Sami grad je ograđen debelim obrambenim zidinama koje štite unutrašnjost. Na uglovima obrambenog zida nalaze se kule koje se uzdižu visoko iznad zidova, dajući dramatičnost pejzažu.
Od 1987. godine Ait Ben Haddou uvršten je na UNESCO-ov popis svjetske kulturne baštine. No osim povijesti, postoji još jedna zanimljiva činjenica ovog drevnog grada, a to je njegova čvrsta veza s Hollywoodom. David Lean prepoznao je ovaj grad i izabrao ga kao savršeno mjesto za snimanje svojeg filme 'Lawrence od Arabije' iz 1962. godine.
Uz savršenu lokaciju Lean je imao još jednu namjeru, a to je sačuvati utvrđeni grad usred pustinje od propadanja. Naime, iako se vizura grada savršeno uklapala u viziju njegovog filma, glavna činjenica koja ga je privukla na snimanje filma ovdje je ta što će se time povećati svijest javnosti o ljepoti mjesta, ali i natjerati vlasti da ulože znatne novce u obnovu grada.
U tome je i uspio. Od tog trenutka pa sve do danas traju kontinuirani restauratorski radovi, tako da je sada prednja polovica grada u vrlo dobrom stanju, no nažalost još postoje građevine u drugom dijelu grada koje očajnički trebaju pozornost i malo 'šminkanja' od strane restauratora.
Svojim filmom Lean je upoznao ostatak svijeta s ovim čarobnim mjestom, ali i potaknuo druge redatelje da ga izaberu kao lokaciju za snimanje filmova. Tako su ovdje snimljeni 'Dragulj s Nila' iz 1985., 'Dah smrti' iz 1987., 'Kundun' iz 1994., 'Mumija' iz 1999., te ne tako davni 'Gladijator' iz 2000. i 'Aleksandar' iz 2004. godine. Ti filmovi doveli su do naglog rasta broja turista koji bezbrižno lutaju ulicama grada istražujući povijest, ali i tražeći otiske stopala svojih omiljenih glumaca koji su kročili istim blatnim ulicama.
Za ovaj grad vele da se nalazi na samim vratim Sahare, a ja sam ga imao prilike kratko posjetiti u jesen 2015. godine. Ironija mojeg posjeta bila je u tome što se taj dan nebo odlučilo urotiti protiv nas i sasuti enormne kiše na ovaj grad. Rekli su stanovnici grada da toliko kiše u jednom danu nije palo već dugo godina. Čak se moglo vidjeti kako se onaj mali potok pretvara u rijeku koja nosi sve pred sobom...
