Galerija
Nakon razgledavanja magične Taormine došlo je vrijeme za nastavak puta. Sljedeća destinacija na našem putu bila je Catania, drugi najveći grad na otoku, udaljen 55 kilometara od Taormine. S obzirom da smo prema njoj krenuli u ranim popodnevnim satima, a sastanak s domaćinima s Airbnbja imali tek u šest, po putu smo se stali i odlučili se isprobati Jonsko more.
Iskreno, ni danas ne znam zašto se jednostavno nismo okupali u Taormini, gdje su duboko u more ronili junaci Velikog plavetnila Luca Bessona, već smo krenuli dalje i odlučili naći neku plažu uz put. Put nas je tako doveo u mjestašce Fiumefreddo u kojem nema ničega, ali eto, barem ima kakva takva plaža. Doduše bezvezna, ali kad smo došli na nju iskoristili smo je za morske radosti. Vjerojatno su na cijeloj plaži najbolja stvar prodavači kokosa, koji će vam samo za jedan euro prodati punu vrećicu očišćenog kokosovog oraha. Usporedbe radi, kokos se prodaje i na ulicama Venecije, ali tamo je euro cijena jedne kriške.
No dobro, preživjeli smo i plažu, najeli se kokosa i nastavili prema Cataniji. Dolaskom u grad vidimo kako je i ovdje promet prilično kaotičan, mada neusporedivo manje stresan nego u Palermu. Uskoro stižemo u malu uličicu nedaleko centra (max. 10 minuta pješke od trga), parkiramo i čekamo otvaranje našeg Airbnbja. Uskoro dolazi Marylin, koja nas uvodi u apartman te ljubazno i strpljivo objašnjava sve čemu je vrijedno posvetiti pažnju u gradu, ali i okolici. Stan je izvrstan, sveukupno je stajao 60 eura na noć, apsolutno je sve u njemu novo, a dobili smo i samo naš, parking ispred zgrade. U svakom slučaju, ako vas put nanese ikad ovdje, slobodno uzmite ovaj stan, jer pogriješiti nećete. Nakon tuširanja i odmaranja, zaputili smo se prema gradu, da ga malo razgledamo u večernjim satima, ali i da ubacimo nešto u kljun, jer ne daj Bože da izgubimo na težini.
Catania je inače nastala u 8. stoljeću prije nove ere, a osnovali su je grčki kolonizatori. Vremenom su je osvajali Vandali, Ostrogoti, Arapi i Normani, a iako su je neki poput Vandala opustošili, najteže je ipak stradala u dvije prirodne katastrofe. Najprije ju je 1669. pogodio bijes Etne (nalazi se odmah iznad grada, s glavne ulice gledate direktno u vulkan) i zatrpao dobar dio grada, a onda je 1693. razorni potres uništio gotovo cijeli grad. Srećom, nakon toga grad je temeljito obnovljen, i to u baroknom stilu, pa se tako barokni centar grada, zajedno sa sedam drugih baroknih gradova u dolini Val di Noto od 2002. godine nalazi na UNESCO–vom popisu svjetske baštine.
Ono što prvo primijetite šećući Catanijom jest ogromna količina crnila. Naime, brojne građevine, a posebno ulice, napravljene su od crnog vulkanskog kamena, tako da je jedan od nadimaka grada i Tamna kćerka Etne. Uskoro dolazimo do samog centra i Piazze del Duomo na kojoj se nalaze katedrala i vijećnica, ali i jedan vrlo zanimljiv spomenik, čije smo značenje kasnije proguglali. Naime, iznenadilo nas je da se na piazzi nalazi ogromni kip slona, koji je ujedno i simbol grada već dugi niz stoljeća. Iako smo probali naći tumačenje zašto baš slon predstavlja Cataniju, to se pokazalo nemogućim, jer u vezi njega ima više teorija. Jedna kaže kako su nekad u blizini Etne živjeli patuljasti slonovi, druga da je slon sjećanje na čarobnjaka Eliodora koji se pretvarao po potrebi u slona, a neki, što meni zvuči još i najbolje, kažu da je slon bio dio antičkog cirkusa, pa su ljudi vremenom počeli koristiti izrezbarene sloniće kao sreću i zaštitu od erupcije Etne.
Bilo kako bilo, na kraju nije ni važno, a mi smo se, prema preporuci naše stanodavke Marylin, zaputili u restoran Da Antonio za koji nas je i ona odmah upozorila, s obzirom na veliku popularnost, kako je moguće da neće biti mjesta. Tako je i bilo, pa smo stol za četvero rezervirali za sutrašnji dan. Otišli smo stoga bez puno mozganja u neki restorančić na ulicama ovog živahnog grada, pojeli solidan, ali ne i spektakularan obrok, ali je fora, s obzirom na slabu ponudu piva u restoranu, da vam sami konobari preporuče da kupite neku craft pivu u beer shopu preko puta i s njom slobodno dođete natrag u restoran.
Nakon večere napravili smo još đir po gradu, stajali ispred kafića i slušali dobar rock na ulici uživo ispijajući pivo, i nekad iza ponoći uputili se prema našem domu. Pozaspali smo dok kažeš keks, jer je sutra dan koji smo odlučili provesti u Etnalandu.
Etnaland je ogromni akvapark u kojem ima svakakvih čudesa, a nalazi se dvadesetak kilometara od Catanije. Za posjetu akvaparku odlučili smo se još u Palermu, vidjevši plakat na ulicama grada, jer smo zaključili kako je dosta samo gledanja umjetnosti, crkava, pa i gastronomije. S vremena na vrijeme, dobro dođu i adrenalinske stvari, iako više i nismo tako mladi (da, mislim da smo bili među 10 posto najstarijih u parku). Ulaz stoji 25 eura, a unutra onda ne morate više plaćati ama baš ništa. Tobogana ima koliko vam srce želi, i to čak i nekih za grupne vožnje. Isprobali smo ih valjda sve, ovdje ukupno proveli 5 sati i zažalili što prije toga nismo kupili neku kremu s visokim zaštitnim faktorom. To sam posebno zažalio ja, koji sam valjda zadobio opekline trećeg stupnja i nakon dva dana, kompletno se oljuštio. Budala, što drugo reći.
U kasno poslijepodne otišli smo još prošetati po gradu, popeli se na vidikovac s kojeg puca odličan pogled na Etnu, kupili magnete i razglednice i lagano se zaputili prema Da Antoniu, da isprobamo je li preporuka naše najmodavke bila dobre i jesu li istinite visoke ocjene na Tripadvisoru. Mogu vam odmah reći, ako odete ovdje, nećete pogriješiti. U trattoriji je sve besprijekorno, od posluge do hrane, a naša sreća je što nas je poslužio vlasnik Antonio osobno, tako da nam je u detalje opisao svako jelo. Na kraju smo se odlučili za pašte i plodove mora u raznim kombinacijama, a moja pašta nalik na fuže s pestom od bosiljka i listićima badema topila se u ustima. Naravno da sam se još jednom oduševio talijanskom, točnije sicilijanskom kuhinjom, i bio zadovoljan što smo netom prije u gradu kupili sicilijansku kuharicu, iz koje međutim do dana današnjeg, nismo napravili niti jedno jelo. Uglavnom, večera je uz bocu vina došla već oko standardnih 70 eura, a mi smo se siti i zadovoljni zaputili doma.
Sutra se naime, treba ranije ustati, i krenuti put Siracuse, Raguse, Nota… Naša avantura se nastavlja.
Ovdje pročitajte ostale priče iz serijala Krug po Siciliji...
