Izlet na otočje Berlengas bio je pomalo mistično iskustvo. Sjela sam na brodicu u marini u Penicheu, gradiću na zapadnoj obali Portugala, gdje sam živjela u to vrijeme. Bila je mala šačica nas putnika i svi smo sjeli jedni do drugih i krenuli malom brodicom dublje u Atlantik. Vjetar je jako puhao, a valovi su bili nemilosrdni i polijevali su nas sa svih strana.
Berlengas je otočje u Atlantiku, udaljeno 10-15 kilometara od obale Penichea. Sastoji se od Velikog otoka zvanog Berlengas Grande i dvije skupine manjih otočića. Danas smo putovali na Berlengas Grande, koji je ujedno park prirode i rezervat ptica, poznat po koloniji galebova.
> Sandu možete pratiti na njenom blogu Gate 32 Travels, Facebook stranici i Instagram profilu...
Sama vožnja traje oko sat vremena. Kada pristanete na otok, prvo što vam zarobi pogled jest mala uvala prekrasne tirkizne boje.
A ovako to uživo izgleda...
Malo povrh pristaništa nalazi se kafić/restoran gdje se možete okrijepiti. Prije odlaska na otok možete rezervirati neke od aktivnosti, od vožnje čamcem oko otoka i špilja, do najma kajaka ili ronilačke opreme.
Nakon što smo pristali na otok, imali smo otprilike pola sata prije dolaska novog čamca koji nas je trebao odvesti u kratko razgledavanje obale otočja i mističnih špilja.
Taj izlet nije bio baš onakav kakvim sam ga zamišljala, budući da ne ulazite zaista u špilje, već ih gledate izvana. Jedino smo samo prošli kroz jednu malu špilju, i to je zaista bilo odlično iskustvo jer smo se na tren našli u mraku, a nit vodilja bilo nam je malo svjetlo koje nas je čekalo s druge strane. Ali unatoč velikim očekivanjima, jedno lijepo iskustvo.
Nakon razgledavanja pristali smo kraj utvrde São João Baptista. Utvrda se nalazi na komadiću otočića povezanog mostom s Velikim otokom, a izgrađena je kako bi zaštitila općinu na obali. Sagrađena je 1502. godine na ruševinama nekadašnjeg samostana gdje su živjeli redovnici koje su stalno napadali strane Maroko i Alžir te europski gusari.
Krenuli smo dalje na uspon od te utvrde prema vrhu otoka. Međutim, meni je uspon bio stravičan jer se bojim visine. Ali nisam htjela odustati i nakon zastajkivanja i izbjegavanja pogleda na ono što se nalazi ispod mene, uspjela sam se popeti do vrha. I zbilja je vrijedilo.
Na samom vrhu s lijeve strane nalazi se kolonija galebova i zbilja izgleda nevjerojatno dok prolazite onuda. Dok hodate puteljkom, nevjerojatno mnogo galebova kruži okolo, sjedi na jajima i gleda vas. Neki znaju i napasti. Srećom, mene niti jedan nije iskljucao. Valjda su nanjušili da volim životinje. A s desne strane nalazi se put koji vodi do svjetionika Cais.
Berlengas Grande dug je 1,5 km, širok 0,8 km, a izdiže se 75 m od mora. I zbilja je neobično mjesto. A s vrha se pružaju predivni pogledi. Nažalost, taj je dan bio oblačan, pa su takve i moje fotografije.
Nakon što sve to vidite i prehodate s jedne strane na drugu, natrag do pristaništa, ne preostaje vam ništa nego leći na pijesak one male uvale i uživati još malo prije nego što dođe brod natrag i odvede vas s tog mističnog otočja.
A putem natrag do Penichea možete malo popričati s kapetanom i čuti njegovu priču o Africi i svim ostalim zemljama koje je proputovao. A možda vas pozove da i vi malo vozite brod.
