Galerija
Edo Toplak liječnik je, fotograf, putnik i putopisac. Prošao je svijet uzduž i poprijeko, u svoj putnički dnevnik upisao brojna daleka i još dalja odredišta, ali i brojna nesvakidašnja i ne tako obična iskustva. Šetnja svim licima Brazila, Šri Lanka, Camino, Indija, Iran ili planinarenje na Tenerifeu, istočnoj Australiji i Fidžiju, da samo načnemo popis, govore da imamo vrlo zanimljiva sugovornika.
Fotopisnice s putovanja
I kada se vrati, on je još na putu. Nakon većine svojih putovanja napiše kratak osvrt čiju osnovu čine fotografije dopunjene zanimljivostima i osobnim iskustvima. Takav ilustrirani tekst nazvao je fotopisnicom i šalje je elektroničkom poštom svojim prijateljima. "To je, čini mi se, dobar način da sačuvam, ali i podijelim svoje uspomene. Trudim se da budu zanimljive i duhovite", kaže Edo i otkriva nam što ga je nadahnulo da počne stvarati fotopisnice. "Na jednom svom putovanju u Južnu Ameriku naišao sam na citat G. G. Marqueza koji parafrazirano kaže da nije važno koliko smo i što doživjeli, već što smo od toga zapamtili i kako to prenosimo ljudima oko sebe."
Putuje otkad zna za sebe: "S djedom, umirovljenim učiteljem, maštao sam o putovanjima na sve strane svijeta. Čini mi se da sam već tada počeo putovati." A na stvarna putovanja krenuo je za vrijeme studija, u početku s društvom, a kasnije "u svim kombinacijama, s prijateljima, suprugom, djecom ili sam". Ali uvijek u svom aranžmanu. Odredišta ne bira prema nekom pravilu ili popisu.
"Često moje destinacije određuje povoljna prilika, trenutačna inspiracija, slučajan susret, razgovor ili jednostavno intuicija. Naravno, putovanja su podređena uvjetima na mom radnom mjestu, vremenskim prilikama i drugim važnim čimbenicima kojih smo svi svjesni." Svako putovanje "posebno je na svoj način", a najdraža su mu ona sa suprugom – bez obzira na odredište. Ako bi iz debelog albuma s uspomenama morao izdvojiti samo jedan trenutak – "neka to bude suton na Uskršnjem otoku" – nakon kratkog razmišljanja odlučuje se Edo i hrani nam maštu.
Putovanje po putovanje, nakupio je uspomena i fotografija iz svih kutaka svijeta, poslao ozbiljnu količinu fotopisnica i nagledao se čuda i čudesa. Baš o čudima, onima svjetskog značenja, njihovoj povijesti i važnosti, ali i kako ih je doživio, dr. Edo Toplak održat će predavanje u četvrtak, 23. 5. u 19 sati u CeKaTe-u. Uz puno fotografija i neposrednog iskustva, praktičnih savjeta i anegdota, podijelit će s okupljenima tajne svih sedam "novih" svjetskih čuda. I osmog, jedinog od starih čuda koje još stoji.
Osam svjetskih čuda
Tradicija popisivanja svjetskih čuda stara je 2500 godina i potječe od starogrčkih pisaca. Zapravo, oni su popisivali znamenitosti, a počeli smo ih zvati čudima vjerojatno zbog sličnosti tih dviju riječi u grčkom jeziku, ali i sasvim opravdano. Zapravo su bili turistički vodiči, a najstariji sačuvani popis sedam čuda izradio je grčki pjesnik Antipatros iz Sidona: Velika piramida u Gizi – jedina koja stoji do danas, Semiramidini Viseći vrtovi u Babilonu, Zeusov kip u Olimpiji, Artemidin hram u Efezu, Mauzolej u Halikarnasu, Kolos s Rodosa i Svjetionik u Aleksandriji. Bilo je varijacija još u antici, kao i nebrojeno mnogo "osmih" čuda svijeta. U 18. stoljeću pojavio se popis srednjovjekovnih čuda, a početkom 21. stoljeća i popis sedam novih svjetskih čuda.
Švicarska zaklada New7Wonders 2000. godine pokrenula je inicijativu za odabir novih sedam svjetskih čuda, a za znamenitosti s popisa finalista glasalo je više od sto milijuna ljudi. "Posebno povjerenstvo odredilo je dvadeset i jednog finalista. Posjetio sam ih gotovo sve. Devetnaest jesam. Dva nisam. Još", smije se naš sugovornik i dodaje: "Da ja sam radim listu, bila bi gotovo identična."
Rezultati su objavljeni u srpnju 2007. godine u Lisabonu. Na popisu su se našli Kineski zid, Chichén Itzá u Mexicu, Petra u Jordanu, Machu Picchu u Peruu, kip Krista u Rio de Janeiru, rimski Koloseum i Taj Mahal u Indiji. Kako bi se odala počast antičkim čudima svijeta, na popis su, kao osmo čudo, naknadno dodane piramide u Gizi. "Presudni čimbenik nije sama građevina, već i lokacija, doživljaj mjesta (nazovite to energijom ili vibrom), priča koju prenosi i dojam koji nosite na povratku."
Pitamo Edu može li iz svog iskustva usporediti antička i nova svjetska čuda. "U oba slučaja radi se o znamenitostima koja su djelo ljudskih ruku. Povezuje ih ideja, vizija i hrabrost da se postigne ili izradi ono što se smatra nemogućim. Otud i naziv "čudo"." Koje je "čudo" njemu najposebnije, nije nam htio otkriti prije predavanja u Putničkoj klasi. Ali rado će dati savjet, a zato je to predavanje i organizirano. "Ono je zamišljeno tako da uz opise, povijesne činjenice, zanimljivosti i osobne dojmove pruži praktične savjete vezane za svaku od tih destinacija." Zato dođite i pitajte sve što vas zanima i što niste imali koga pitati – gdje, kada, kako, pošto i zašto.
Čudo putovanja
Na kraju pitamo ovog svjetskog putnika vraća li se na mjesta koja je već posjetio i može li se uopće putovanje ponoviti. "Svijet je velik i pun divnih lokacija, naravno, neću stići obići sve koje me zanimaju, jednostavno je premalo vremena. Kada mogu birati, uglavnom putujem na nove destinacije, iako ima i nekih na koje se redovito i često vraćam. Rekao bih da ne postoje dva ista putovanja, čak ni turističkim vodičima koji ih ponavljaju desetke puta."
I još – zanimalo nas je smatra li da putovanja mijenjaju čovjeka. Edin odgovor mala je molitva i za svaki dan, rekli bismo, a ne samo za putovanja. "Svako putovanje mijenja i nas osobno. Obogaćuje iskustvom, ali nam daje i dimenziju sigurnosti u vlastite sposobnosti. Trudim se u svakom putovanju naći ljepotu i radost, koje će me oplemeniti i učiniti boljom, sretnijom, veselijom, ugodnijom i bar malo pametnijom osobom." Preostaje nam još samo zaokružiti 23. na kalendaru, pripremiti pitanja da koje ne zaboravimo i… ažurirati vlastiti putnički popis želja.
Želite na Olimpijske igre u Pariz biciklom? Pridružite se Mladenu Gaćeši koji kreće u svoju četvrtu olimpijsku avanturu
