Sigurni smo da je mnogo onih kojima je dugogodišnja želja posjetiti Japan, ali su im nažalost okolnosti pomrsile planove. Iz zemlje vječne inspiracije donosimo vam ideju kako unijeti dašak Japana u vlastiti dom i život, metodom koja baš odgovara ovim nesigurnim vremenima.
Ta metoda, ali i filozofija života zove se kintsugi. Ona znači 'popravak zlatom' i najčešće se odnosi na popravak pukotina i polomljene keramike tako što se ispunjavanju zlatnom bojom. Boja se dobiva miješanjem laka sa zlatnim prahom, a ta tehnika stara je gotovo pola tisućljeća.
Legenda kaže kako je prvi na tu ideju došao japanski vojskovođa Ashikaga Yoshimasa, koji je svoju slomljenu posudu za čaj poslao u Kinu na popravak. Na njegovo razočaranje, vratila se jeftino zaklamana pa je odlučio pukotine povezati zlatnim lakom. Iz ove slučajnosti rodio se čitav novi umjetnički pravac s drugačijim pogledom na život.
Umjetnost prihvaćanja i ljepota slomljenog
Metodi kintsugi tijekom povijesti su se tradicionalno okretali proizvođači čajnog pribora poput šalica, tanjura i čajnika, a kako je efekt zlatnih pukotina stjecao sve više obožavatelja, neki su počeli i namjerno lomiti keramiku kako bi ju mogli „popraviti“. No time bi se gubio smisao i priča iza svega.
Koji je to smisao? On je povezan s japanskom filozofijom prihvaćanja nesavršenosti i pronalaženja ljepote u slomljenom. Dolazi kao mješavina osjećaja žaljenja nad nečim što je propalo, ali i potrebe da se prihvati promjena. Pretočena u praksu (i zlato), stvara nešto novo, ljepše nego prije.
Sama tehnika popunjavanja pukotina zlatom je zahtjevna i proces može trajati po mjesec dana. Ponekad zlato služi samo kao ljepilo između napuknutih dijelova, ponekad ispunjava čitave rupe, a postoji i zanimljiva tehnika u kojoj se komad keramike potpuno drugačije boje i uzoraka lijepi umjesto nedostajućeg dijela.
Predmet koji je rabljen, na kojem je došlo do pogreške ili puknuća, i dalje je upotrebljiv. Samo zato što je nešto oštećeno, ne znači da je ostalo bez svoje svrhe, smisla i ljepote. Ovo je možda naročito važno i u današnjem svijetu sklonom površnom savršenstvu.
Kada se pukotine ispune zlatom, one su još uočljivije i na neki način ponovno rođene, što je u suprotnosti s tendencijama da se oštećeno i slomljeno skriva ili baca.
U tom smislu, primjenjiv je i na ljudski život – promjene treba prihvatiti, a pogreške, lomove i nesretne događaje prigrliti kao dio života. Njih ne trebamo skrivati ili ih se sramiti, baš zato što se događaju svima i što nitko nije savršen.
Štoviše, upravo greške i događaji koji se u nekom trenutku čine loši mogu predstavljati važnu prekretnicu na kojoj ćemo jednog dana, promatrajući ju iz druge perspektive – biti zahvalni.
