Babilon je jedan od najpoznatijih gradova antike, a kroz povijest je bio glavni grad južne Mezopotamije (Babilonije) od ranog drugog tisućljeća do ranog prvog tisućljeća prije nove ere. Tu nije bio kraj, jer je bio i glavni grad Novobabilonskog (Kaldejskog) carstva. Danas, njegove ruševine leže u blizini modernog grada Al-Hillah u Iraku na rijeci Eufrat oko 88 km južno od Bagdada.
Povijest Babilona
Babilon se kao značajan grad prema mezopotamskim standardima razvio dosta kasno. Grad je postao jezgra malog kraljevstva koje je 1894. godine prije nove ere osnovao amorejski kralj Sumuabum. Dogodilo se to nakon pada 3. dinastije Ur, pod kojom je Babilon bio središte provincije. Nasljednici kralja Sumuabuma učvrstili su status Babilona, a najpoznatiji iz amoritske dinastije, Hamurabi (1792. – 1750. prije nove ere), osvojio je okolne gradove-države i pretvorio Babilon u prijestolnicu kraljevstva koje je obuhvaćalo cijelu južnu Mezopotamiju i dio Asirije. Povoljan položaj i politička važnost grada učinili su ga glavnim trgovačkim i administrativnim središtem Babilonije.
Bogatstvo i ugled učinili su ga metom stranih osvajača. Nakon hetitskog napada 1595. pr. Kr., Kasiti su kontrolirali grad, uspostavivši dinastiju koja je trajala više od četiri stoljeća. Babilon je postao vjersko i književno središte.
Između 9. i 7. stoljeća, Babilon je gotovo neprekidno bio pod asirskom vrhovnom vlašću. Neredi koji su pratili sve veću plemensku okupaciju konačno su uvjerili Senaheriba, asirskog monarha, da je miroljubiva kontrola Babilona nemoguća, te je naredio uništenje grada 689. godine.
Kaldejski vođa, Nabopolasar, učinio je Babilon glavnim gradom kraljevstva nakon Asurbanipalove smrti 626. Kraljevstvo pod njegovim sinom Nabukodonozorom II. postalo je značajna imperijalna sila. Nabukodonozor je organizirao veliki program obnove i utvrđivanja Babilona.
Makedonski kralj Aleksandar Veliki 331. godine zauzeo je grad. Aleksandar je dopustio gradskom satrapu da kuje novac i počeo graditi luku za poticanje trgovine. Nakon smrti, njegovi su se generali sukobili oko vlasti, a Babilon je 312. godine prešao u ruke dinastije Seleukida. Važnost Babilona je smanjena nakon izgradnje nove prijestolnice, Seleukije, na Tigrisu, gdje je dio babilonskog stanovništva preseljen 275. godine.
O samom gradu
Nabukodonozorov Babilon bio je najveći grad na svijetu i vjerojatno prvi s preko 200 tisuća stanovnika, a zauzimao je oko 10 četvornih kilometara. Središnja značajka grada bio je veliki Mardukov hram s pripadajućom kulom, koja je bila izgrađena na nekoliko stupnjeva i popularno poznata kao Babilonska kula.
Pojam Babilonija odnosi se na cjelokupnu kulturu koja se razvila na tom području. Tijekom 8. i 7. stoljeća, astronomi u Babilonu razvili su novi empirijski pristup astronomiji. Babilonski astronomi počeli su proučavati filozofiju koja se bavi prirodom svemira i koristili su unutarnju logiku sa svojim prediktivnim planetarnim sustavima.
Medicina je bila vitalno područje za koje su Babilonci bili zainteresirani. Najstariji babilonski tekstovi o medicini datiraju iz Prve babilonske dinastije. Babilonci su uveli koncepte fizičkog pregleda, recepata i dijagnoze.
Babilon danas
Babilon je danas slavno arheološko nalazište koje posjeduje kulturne i simboličke asocijacije univerzalne vrijednosti. Ipak, rat u Iraku 2003. imao je razoran učinak na nekoliko arheoloških nalazišta i antikviteta, od kojih su mnogi oštećeni ili čak opljačkani. U siječnju 2009. Svjetski fond za spomenike, uz financiranje Ministarstva vanjskih poslova SAD-a u suradnji s iračkim Državnim odborom za antikvitete i baštinu, objavio je novi plan očuvanja mjesta starog grada Babilona.
