Zateknete li se ikad u Dresdenu, prošećite kraj tzv. duhanske džamije. Zvuči blasfemično, vjerojatno i jest, no tako je kako je. Zapravo, priča o duhanskoj džamiji još je luđa nego što se čini.
Zgrada na obali rijeke Elbe s početka 20. stoljeća visoka je oko 60 metara i više podsjeća na raskošni orijentalni hotel kojem je netko dodao kupolu i minaret, nego na džamiju. To je zato što i nije riječ o džamiji. Jeste li već zbunjeni? I mi smo, a priča je tek počela biti čudna.
Riječ je o bivšoj tvornici cigareta zvanoj Yenidze. Osnovao ju je židovski poduzetnik Hugo Zietz koji je uvozio duhan iz Yenidzea – danas grčkog grada koji je tada bio pod Osmanskim Carstvom. Ovo je djelomično bio i razlog zašto su pakiranja cigareta i duhana, a naposljetku i zgrada, imali orijentalni štih.
Drugi razlog je taj što krajem 19. i početkom 20. stoljeća u Dresdenu nije bilo dozvoljeno podizati tvornice u centru grada kako se ne bi narušavala estetika grada. Zietz je pokušavao naći način da ju zakamuflira, u čemu mu je pomogao arhitekt Martin Hammitzsch - čovjek koji će kasnije postati Hitlerov šogor.
Tako su Židov i budući član obitelji Hitler zajedno došli na ideju da će tvornica izgledati kao džamija. Čak su postavili natpis „Selam aleikum“ na onu stranu vidljivu putnicima iz vlaka koji prolazi u blizini. Bio je to prvi neonski natpis u gradu i šire. Ironično, stradat će u bombardiranju Dresdena tijekom Drugog svjetskog rata, ali će i brzo biti obnovljen.
Ljepotica čudne povijesti oduševljava svojim izgledom: ogromna kupola promjera je 20 metara, a zgradu krasi čak 600 prozora različitih stilova. Zbog činjenice da je riječ o tvornici duhana, ali i dimnjaka koji istovremeno podsjećaju na minarete i cigarete, dobila je nadimak „duhanska džamija“.
Komora arhitekata nije bila sretna kad je ovo saznala. Izbacili su Hammitzscha iz udruženja, a i mnogi drugi bili su podijeljenih mišljenja, od građana do gradskih vlasti. Tome je Zietz stao na kraj kad je zaprijetio da će povući svoj biznis iz grada. Kako su se do tada već mnogi navukli na popularne cigarete i duhan, zašutjeli su i nastavili pušiti.
Danas se nadimak „duhanska džamija“ više toliko ne koristi jer je jasno da nije riječ o džamiji, a više ni o tvornici duhana – u njoj se sada nalaze uredi, ali i dalje joj se možete diviti izvana. Od tada do danas zgrada je postala ravnopravni dio grada, a gradska panorama nezamisliva je bez nje.
Grad koji je prije 75 godina bio sravnjen sa zemljom danas je njemački centar kulture, biznisa i dobre zabave
