U trendu Pečeno pile s krumpirom Tjedni jelovnik Ne koštaju puno: 7 zaboravljenih, ali jako finih jela za svaki dan ovoga tjedna koja smo jeli u 80-ima Orebić - 1 Baza iz snova Gradić na Pelješcu s fasadama boje sunca što diše ritmom prošlih vremena Apartman Sto ljudi... Najgori gosti na koje se tuže domaći iznajmljivači: "Dva tjedna nisu izlazili iz apartmana, ne znam što su radili"

Ako ste ikada sanjali da otputujete "na kraj svijeta", usamljeni otok Tristan da Cunha mogao bi biti upravo ono što tražite. Zamislite scenarij u kojem pijete pivo u baru znakovitog imena – Albatross uz zvuke s džuboksa na najudaljenijem naseljenom otoku na Zemlji, u društvu lokalnih ribara, britanskog svećenika, škotskog zubara i američkog znanstvenika. Ne, ne radi se o vicu.

Vlasnik bara tvrdi da na otoku nema straha od kriminala, čak i da se napijete kao letva, netko bi vam pomogao i bez samoposluživanja novčanikom iz džepa.

To izolirano mjesto koje djeluje kao da ga je netko bacio usred Atlantskog oceana na položaj 37° južne zemljopisne širine i 12° zapadne zemljopisne dužine spada pod Svetu Helenu, zavisni teritorij Ujedinjenog Kraljevstva Velike Britanije i Sjeverne Irske.

Početkom šezdesetih godina na otoku se aktivirao vulkan, zbog čega se stanovništvo od stotinjak ljudi većinom preselilo u Veliku Britaniju, ali su se kasnije i vratili. Danas ih ondje živi oko 250. 

Između brda i brdašaca na ravnici leži prijestolnica Edinburgh - ili Edinburgh na sedam mora. Otok ime duguje portugalskom pomorcu Tristãu da Cunhi, koji ga je nazvao po komu drugome, nego po sebi. Vrh kraljice Mary najviši je na otoku - iznosi 2010 metara, a zimi se zabijeli od snijega.

Lokalni dijalekt zvuči zanimljivo jer su riječi nastale miješanjem škotskog, britanskog, južnoafričkog, američkog, nizozemskog, talijanskog i irskog. Razlika između engleskog i "tristandakunjskog" jezika ima koliko i standardnog hrvatskog i međimurskog, no problema u komunikaciji s turistima (koji znaju engleski) nema.

Odlučite li posjetiti otok, trebat će vam nešto više dana godišnjeg odmora, kao i živaca jer putovanje traje i traje. Turističke agencije s otoka savjetuju da put počnete planirati godinu dana prije željenog datuma. Nije dovoljno pojaviti se u Cape Townu i uskočiti na prvi trajekt. Najprije treba poslati molbu mailom te čekati odobrenje. Brodovi koji idu za Tristan da Cunhu primaju 12 putnika i plove tek nekoliko puta mjesečno, pa su mjesecima unaprijed bukirani.

Putovanje od 2810 km traje otprilike šest dana – ili više, ovisno o vremenskim (ne)prilikama. Zbog toga nije neobično da se putnicima otkaže putovanje u zadnji tren.

Nije neobično da posjetitelji ostaju i po pola godine ili više, stanuju u selima i provode dane uživajući u prirodi i druženju s lokalcima. Ovisno o dobu godine mogu se promatrati i različite životinjske vrste poput obalnih pingvina ili atlantskih albatrosa pa je prilikom putovanja dobro provjeriti što se "nudi" od flore i faune.

Na Tristanu nikad ne nedostaje krumpira. Lokalci ga smatraju svojevrsnim osiguranjem i jedu ga gotovo svaki dan, pripremljenog na razne načine. Uzgaja se u tlu obogaćenom ostacima vulkana, zdrobljenih ljuštura jastoga i ovčje vune – svatko ima svoju tajnu zbog koje će omiljeni gomolj biti ponos parcele na kojoj raste.

Odlučite li se zaputiti u možda posljednji izolirani, ali naseljeni otok na svijetu, uživat ćete i u morskim specijalitetima koji će vam zasigurno nedostajati kad se nakon nekog vremena vratite na kopno…