Rimsko Carstvo osnovano je 27. godine prije nove ere i potrajalo je sve do pada Carigrada 1453. Dugačka povijest definitivno, o Carstvu se zna mnogo, no koliko zapravo znamo o životu rimskih žena? Priču donosimo s portala thecollector.com
Rimsko društvo je po definiciji, patrijarhat gdje su otac ili muž imali središnju ulogu u društvu i obitelji. Muškarci su bili građani Rima, dok su žene bile građanke samo preko svojih muških srodnika. Unatoč tako ograničenoj ulozi i životu ograničenom na kućanstvo, Rimljanke su ipak uspjele steći utjecaj u Rimskom Carstvu, a ponekad čak i odlučivati o sudbini države.
Pravni status
U očima rimskog prava žene nisu bile ravnopravne s muškarcima. Žene se nisu smatrale punopravnim građanima Rimskog Carstva, već su bile građanke samo u vezi s drugim muškarcima. Na primjer, kći ili žena mogla je biti rimska građanka kroz državljanstvo svog oca ili muža. Ta pravna nejednakost imala je i praktične implikacije.
Bilo je bitno biti priznat kao punopravni građanin Rimskog Carstva jer se kroz taj status mogao izravno imati koristi od zakona koji su imali za cilj zaštitu rimskih građana. Budući da su žene bile građanke kroz svoje muške odnose, mogle su pristupiti zakonskim prednostima državljanstva samo uz pomoć muškaraca; čineći tako Rimljanke ovisnim o muškarcima iz svoje uže i šire obitelji u svim pravnim pitanjima.
Svakodnevni život i očekivanja
Kao i u većini drugih kultura tog vremena, razlike između života siromašne Rimljanke i bogate bile su značajne. Međutim, i bogate i siromašne Rimljanke prvenstveno su odgajane u kući. Za bogate žene, ovaj način života u zatvorenom prostoru obično se nastavio i u odraslim godinama. Za siromašne žene to nije bio slučaj jer bi ponekad morale raditi jednako naporno kao i muškarci kako bi pomogle uzdržavanju obitelji.
Budući da se život žene uglavnom vrtio oko kuće, opće obrazovanje žena nije bila točka interesa. Obično je to uključivalo vještine potrebne za vođenje kućanstva i odgoj djece. Zanimljivo je da je za vrijeme cara Augusta uveden novi zakon koji formalizira već postojeću predrasudu: žene koje se nisu udale do 20. godine bile bi podvrgnute marginalizaciji i određenim zakonskim kaznama. Prema društvu i državi, od njih se očekivalo da se udaju i da im se život vrti oko kućanstva, muža i djece.
Obrazovanje
Za djevojčice iz srednjeg do visokog staleža Rimskog Carstva, obrazovanje je uključivalo osnovne vještine čitanja, pisanja i nešto matematike. Te su se vještine podučavale kako bi djevojke bile u stanju voditi kućanstvo i njegove troškove i biti dobre supruge svojim muževima. Budući da su to bili ciljevi obrazovanja djevojčica,
Rimljani su vjerovali da sve što nadilazi temelje može postati neugodno, pa čak i opasno. Smatralo se da što je žena obrazovanija, to će postati pretencioznija, što će dovesti do poteškoća. Štoviše, visoki intelekt se često smatrao povezanim sa seksualnim promiskuitetom; što je svakako bilo nepoželjno.
Razvod braka
Suprotno onome što bi se moglo očekivati, razvodi su se događali tijekom Rimskog Carstva. Čak i ako žene nisu imale jednaka prava kao muškarci i nisu se smatrale punopravnim građanima, ipak su se mogle razvesti. Nije bilo posebnih zakonskih postupaka za razvod jer je bilo dovoljno da jedan od supružnika izjavi da jednostavno želi prekinuti brak. Zbog toga su razvodi bili prilično česti, osobito u slučajevima političkih brakova. Kada bi jedna strana smatrala da im više ne treba politička potpora druge strane, supružnici bi se jednostavno razveli.
Štoviše, očevi su također mogli odlučiti da se njihove kćeri razvedu od svojih muževa. Nakon razvoda, kći se ponovno vraćala pod očevo skrbništvo, kao i prije udaje. Osim toga, zanimljivo je primijetiti da je u većini slučajeva bilo uobičajeno da muževi dobiju skrbništvo nad djecom. Dakle, razvodom bi se žena najvjerojatnije vraćala u roditeljsku kuću i ostavila djecu.
Zašto su Rimljani jeli ležeći? Neobične (i šokantne) činjenice o ludim bakanalijama
+0
Ljepota
Ljepota je uvijek imala važnu ulogu u društvima kroz povijest. Izgled Rimljanki nije se mogao zanemariti jer se smatralo da njena ljepota utječe na ugled njenog muža. Kad bi izgledala ugodno, to bi se povoljno odrazilo na njezina muža. Doslovno govoreći, žena je bila slika kućanstva, a njezin izgled je odavao više od dobrih gena ili osobne ljepote. No, rugali bi im se ako su pretjerivale. Na primjer, pjesnik Ovidije ismijavao je žene koje su se trudile izgledati mlađe nego što jesu i preuveličavale svoje crte lica kozmetikom.
Unatoč tome, od žena se i dalje očekivalo da vode računa o svom izgledu i koriste kozmetiku na ukusan i suptilan način. Ipak, svi ovi izvještaji dolaze iz perspektive drugih muškaraca. Stoga je povjesničarima prilično teško odrediti kako su se žene osjećale i reagirale na rimske standarde ljepote. Usprkos tome, Rimsko Carstvo njegovalo je kulturu ljepote: bogate žene su unajmljivale frizere da im boje i oblikuju kosu po posljednjoj modi. Rimljanke su također redovito koristile prirodne proizvode kao što su med ili ruže zbog njihovih svojstava.
5 genijalnih činjenica o Starom Rimu koje vam nisu htjeli reći u školi
