Na sjeverozapadu Islanda, na kraju dugog fjorda u kojem se smjestio i istoimeni grad, nalazi se zračna luka Isafjordur, možda ne najopasnija na svijetu što se tiče brojeva, ali prilično strašna što se tiče dojma. Iako je Island pun malih aerodroma koji obližnjem stanovništvu znače život, prosječnom putniku vjerojatno nije svejedno slijetati na njih.
A posebnost ovoga je i ta što se zbog nedostatka prostora, odnosno zbog toga što obližnja stijena malo smeta, pilot pri slijetanju odmah mora okrenuti nosom za polijetanje, pa tako avion ulazi i skreće unutar fjorda za 180 stupnjeva dok se približava sletnoj stazi dugoj tek 1400 metara.
Jedan od detalja koji se sreću samo na ovakvim mjestima jest i to da pilot aerodrom mora ciljati – prema dva svjetionika, a polijetanja nema ako je na moru brod. Veliki mlažnjaci naravno ne mogu manevrirati usred fjorda, pa ćete ovdje sresti samo manje ali redovite zrakoplove domaćeg islandskog prijevoznika Air Iceland kojima do glavnog grada treba četrdeset minuta.
Noćni su letovi s ovog aerodroma zabranjeni, osim u slučajevima spašavanja ili hitnog medicinskog prijevoza, ali i tada je uvjet – da su na letu dva pilota i da je svaki barem jednom na Isafjordur sletio danju. Jer, kao da teren nije dovoljno izazova, i vrijeme se na sjeverozapadu Islanda itekako trudi doprinijeti iskustvu, bilo oblacima, jakim vjetrom ili snježnim olujama.
Planiranje gradnje ove udaljene zračne luke započelo je 1958., a iste je godine započela i gradnja piste koja je izvorno bila nešto kraća no danas, 1100 metara. Prvi je avion u Zračnu luku Isafjordur sletio 1960. godine. Osim vrlo zahtjevnog terena na ovaj aerodrom mogu skretati namo iskusni i vješti piloti, a maneva okretanja za 180 stupnjeva uz strminu fjorda postao je i jedan od izazova u Flight Stimulatoru.
Upola jeftinije nego u Austriji i Italiji: Omiljeno skijalište Dalmatinaca koje nudi bezbroj mogućnosti za uživanje
