Ako se užasavate minglanja i čavrljanja s poznanicima u prolazu, reda radi, Švedska bi mogla biti zemlja po vašem „ćeifu“. Za razliku od temperamentne Španjolske, Italije ili Brazila, u Švedskoj su ljudi distanciraniji, a osobni prostor (koji itekako cijene) dosta širi. Baš kao što introverta može užasnuti ekstrovert koji mu se sa širokim osmijehom približava na autobusnoj stanici, ili u tramvaju – tako se i Šveđani uglavnom ježe kallprata (hladnog razgovora) i dödprata (mrtvog razgovora). Kako se ponašaju u tim situacijama?
Pa, jednako kao i većina kada ne želi razgovarati: izbjegavaju kontakt očima na cesti ili u javnom prijevozu.
Uloga razgovora u Švedskoj nije zbližavanje, nego razmjenjivanje informacija ili značajnih iskustava. Umjesto forme važniji je sadržaj, pa tako u njihovoj kulturi brbljanje o vremenu jednostavno nije na cijeni. Neupućeni turisti često se iznenade kad nakon srdačnog „hej“ u kafiću od konobara dobiju samo hladni pozdrav, koji u trgovinama može i izostati.
„Mali razgovori su velika stvar, samo su teme male. Značajni su jer se kroz njih približavamo jedni drugima. Kada razgovaramo o vremenu, ne želimo zapravo znati hoće li padati kiša – da nas to zanima, pogledali bismo vremensku prognozu. No Šveđani jednostavno u svojoj kulturi nemaju običaj zbližavati se kroz lake teme“, objašnjava komunikologinja Allie Edwardsson
Da rezerviranost Šveđana može biti posljedica njihove raštrkanosti na velikom prostoru stotinama godina zbog koje su stanovnici naučili na razgovor samo s uskim krugom ljudi, potvrđuje i stručnjak Matthias Kamann te dodaje kako su Šveđani dobro razvili strategije izbjegavanja ljudi koje ne žele sresti, poput zurenja u prazno ili promatranja izloga. Matthias primjećuje kako su Šveđani izrazito koordinirani dok hodaju po cesti gledajući u mobitel, čak i ako se moraju provući kroz gužvu jer su te vještine dobro izvježbali.
U slučaju da se zaboravi mobitel ili isprazni baterija, poslužiti može kakva deklaracija stvarčice koja se nađe u ruksaku.
Prema drugoj teoriji, averzija prema ćaskanju vuče korijene iz šezdesetih godina prošlog stoljeća kada je u Švedskoj bilo malo doseljenika, pa nisu imali ni prilike upoznati druge kulture u tolikoj mjeri kao neke druge, razgovorljivije nacije.
Bez obzira na hladno držanje, Šveđani su prijateljski nastrojeni, ali to pokazuju drukčije od pričljivaca. U zemlji gdje su jednostavnost i praktičnost na prvom mjestu vlada nepisano pravilo da je bolje ne otvarati usta ako nemamo što reći.
