Galerija
To razdoblje nije dugo trajalo. Britanska vojska odlučila je ovo područje pretvoriti u vojni poligon. Stanovnici su dobili nalog za iseljenje i morali su napustiti svoje domove u roku od tri tjedna. Oko 550 ljudi preselilo se u okolna mjesta ili kod rodbine, a selo se ispraznilo. Nakon toga prostor je desetljećima služio za vojne vježbe. Britansku vojsku kasnije je zamijenila belgijska, koja je nastavila koristiti područje sve do početka 21. stoljeća. U tom razdoblju izgradili su se i dodatni objekti za obuku, uključujući jednostavne betonske strukture koje su simulirale urbane uvjete borbe. Tijekom vojnih aktivnosti izgorjela je i crkva sv. Roka, a posmrtni ostaci nekadašnjih stanovnika kasnije su premješteni na novo groblje.
Šetnja današnjim Wollseifenom otkriva slojeve te povijesti. Uz ostatke izvornih građevina poput crkve, škole i kuća nalaze se i vojni objekti koji jasno pokazuju kako se prostor koristio nakon rata. Priroda je u međuvremenu preuzela glavnu riječ: vegetacija raste kroz zidove i malo po malo prekriva ostatke nekadašnjeg života.
Mračni turizam
U blizini se nalazi i kompleks Ordensburg Vogelsang, jedan od najvećih očuvanih nacističkih građevinskih projekata, izgrađen 1930-ih kao centar za obrazovanje budućih političkih kadrova. Nakon rata i on je uključen u vojni prostor, što dodatno objašnjava zašto je cijelo područje desetljećima bilo zatvoreno za javnost. Danas je Wollseifen dio Nacionalnog parka Eifel i otvoren za posjetitelje.
Do sela se može doći pješice ili biciklom, a informativne ploče na lokaciji objašnjavaju njegovu prošlost. Iako više nema stanovnika, preostale građevine dovoljno su očuvane da se može jasno zamisliti kako je nekada izgledao svakodnevni život. Danas privlači turiste koji traže mračne destinacije i žele doznati nešto više o prošlosti tog kraja.
Antea Ćurin na Filipinima: Ronjenje s kitopsinama, nemilosrdni valovi i doživljaji koji se ne zaboravljaju
