Najviša planina na svijetu, čiji vrhovi paraju oblake na 8 848 metara nadmorske visine, dio je azijskog lanca Himalaja, privlači planinare sa svih strana svijeta.
Prvi uspon na Mount Everest obavili su novozelandski i nepalski planinar u svibnju 1953. godine, a od 1990-ih broj planinarskih poduhvata počeo je sve brže rasti. Ima tu iskusnih planinara, ali i onih manje iskusnih s dovoljno novaca da plate avanturu s vodičem.
Teško je nadmašiti tu stavku u planinarskom životopisu – popeo/la se na Mount Everest! Pa, premda pravi planinari i ljubitelji prirode nikad ne bi o planinama i planinarenju razmišljali na tako osvajački način, mnogo je onih kojima je to očito jedino na umu.
Tome u prilog – tone smeća na vrhu svijeta! Zvuči gotovo nevjerojatno jer tako visoke planinske vrhove zamišljamo netaknute, nenapučene turistima, visoko iznad ovozemaljskih problema. No nažalost, nije baš tako…
Smetlište u oblacima
Da se kojim slučajem popnete ili barem stvorite na obroncima Mount Everesta imali biste pogled na najmoćnije stijene svijeta i dojam da nebo možete dotaknuti rukom. No, to iskustvo bilo bi vam uništeno prizorom plastičnih boca, konzervi, omota hrane i sličnih potrepština iz planinarskih ruksaka.
Zapamtite, u prirodi ostavite samo tragove svojih koraka! Pokupite smeće, čuvajte prirodu i budite odgovorni prema njoj!
Tibet i Nepal pokušali su doskočiti ovom problemu tako što su zatražili depozit od čak 4000 dolara po timu, ako svaki član sa sobom donese najmanje 8 kilograma smeća po povratku. No, taj iznos je sitnica u odnosu na bogatstvo koje neki iskeširaju kako bi upisali svoje ime na vrhu. Dozvola za penjanje košta preko 10 000 dolara, što je i jedan od važnih prihoda novca za himalajske države.
„Ukloniti smeće s planine je kao da ste bogovima izvukli trn iz prsta“
Posljednjih godina grupa nepalskih planinara, tzv. Šerpe, stekla je simpatije cijeloga svijeta nakon što su proveli tjedne u planinama skupljajući smeće po planinarskoj ruti i okolici planinarskih baznih kampova.
U posljednjoj akciji proveli su 47 dana na Mount Everestu i vratili se s čak dvije tone smeća. Osim boca, papira i plastike, skupili su i stotine kila ljudskog izmeta i zbog topljenja snijega pronašli čak četiri tijela poginulih penjača.
„Naš identitet usko je vezan uz planine – one su dio nas, i mi smo dio njih. Čišćenje planina puno je teže od samog penjanja i fotografiranja na njima. Proveli smo dane tražeći smeće. Kada ga uklonimo, to je kao da ste bogovima izvukli trn iz prsta“, mirno je objasnio Dawa Steven, nepalski planinar i aktivist posvećen zaštiti okoliša.
„Dok je cijeli svijet u lockdownu, mislim da je mnogima drago što postoje ljudi poput nas, koji ovdje, usred ničega, čiste naš planet. Mislim da će ovo mnogima biti inspiracija i motivacija.“
Bolje da ste ostali doma
Činjenica da je zagađen čak i Mount Everest šokirala je mnoge. Ne jer je ta planina bitnija od ostatka prirode – ne postoji opravdanje za ostavljanje smeća nigdje, od parka do planine. No, dok su Medvednice i Velebiti svijeta lakši i dostupniji širim masama, očekivali bismo da je Mount Everest ipak nešto za što se čuvaju samo „ozbiljni“ planinari i štovaoci prirode.
Ponovno se pokazalo da su ljudi ljudi i ne mijenjaju se s nadmorskom visinom. Sada je lokalcima bilo potrebno 45 dana čišćenja prirode samo zato što je netko htio reći da je bio na Everestu.
Što drugo reći onima koji će se danas-sutra pohvaliti sličnim podvigom, ako su iza sebe bezobzirno ostavili takve tragove i štetu? Džaba vam vrhovi na papiru, kad ste dno od čovjeka.
