Na sjeveru Kenije, smjestila se naizgled obična pokrajina Samburu, koja je poznata po posebnom selu Umoja. Kada pogledate malo bolje, vidjet ćete da ondje žive samo žene, a muškarcima je ulaz strogo zabranjen.

Ondje nećete osjetiti snagu ženske energije, već gorak okus strašnih sudbina koje su sustigle ove hrabre žene. A onda ćete spoznati koliko je snage, hrabrosti i empatije bilo potrebno da se izvuku iz najdubljih životnih ponora, i to za dobrobit drugih žena.

Ženska borba protiv silovanja, nasilja i genitalnog sakaćenja

Stanovnice sela Umoja ne mrze muškarce, već ondje, u miru, pokušavaju prebroditi sve tragične trenutke koje su doživjele u životu, a bilo ih je jako puno. Njih 50-ak, ondje odgaja 200 mališana i uče ih o važnosti tolerancije, razumijevanja, dobrote i poniznosti.

U patrijarhalnom afričkom društvu još uvijek je normalizirano silovanje (grupno i obiteljsko), nasilje, dogovoreni i dječji brakovi, genitalno sakaćenje i još mnoge druge strahote s kojima se stanovnice takvih zajednica svakodnevno susreću.

Ako ste pomislili da ne može gore od ovoga, prevarili ste se. Žene koje dožive ovakve strahote, nitko ne gleda kao žrtve, nego ih odbace na krajnje margine društva. Vlastita obitelj ih gleda kao „prljave“ i „nedostojne“, a mnoge od njih umiru u mukama od posljedica silovanja i genitalnog sakaćenja.

Kako bi stala na kraj ovakvoj nehumanoj praksi koja se događala u pokrajini Semburu, Rebecca Lolsoli je 1990. osnovala Umoju, utočište za žrtve silovanja, nasilja, tradicionalnog genitalnog sakaćenja i ostalih užasa afričkog društva. Utočište je posebno namijenjeno za one žene koje je obitelj odbacila jer ih je netko „uprljao i onesposobio da služe svoju svrhu.

„Kada sam mužu rekla da me silovala grupa muškaraca, pretukao me štapom i izbacio iz kuće“

Rebecca je na ideju došla dok je ležala u bolnici nakon što ju je pretukla grupa muškaraca. Pretukli su je kako bi naučila lekciju da više nikada ne smije javno govoriti o ženskim pravima. Od osnutka sela Umoja, neprestano dobiva prijetnje muškaraca koji se ne slažu s liberalnom orijentacijom sela koje se nalazi u tradicionalnoj pokrajini Semburu. U organizaciji utočišta,Rebecci je pomoglo 15 žena koje su silovali britanski vojnici.

Jedna od njih je Jane, koja kaže da su je prvi puta silovala tri muškarca dok je čuvala koze svoga muža i nosila drva za ogrjev.

„Osjećala sam se posramljeno i nisam o tome mogla razgovarati s drugim ljudima. Učinili su mi strašne stvari, nezamislivo strašne. Na kraju sam muževoj majci rekla da sam bolesna jer nisam znala kako objasniti moje ozljede i depresiju. Ona mi je dala tradicionalnu medicinu koja nije pomogla. Na kraju sam mužu odlučila reći što mi se dogodio. On me pretukao štapom i izbacio iz kuće. Tako sam došla u Umoju“, govori Jane.

Jedna od prvih stanovnica je i Mamusi, koju je otac s 11 godina zamijenio za kravu. Danas se svako jutro budi s osmijehom na licu jer je okružena prijateljima koji je podržavaju. Sretna je jer može zarađivati vlastiti novac. To je, do osnutka Umoje, bio samo ludi san.

Umoja je okružena ogradom od trnja. Koze i kokoši slobodno lutaju selom, a žene na bambusovim prostirkama prave nakit koji prodaju turistima. To je jedan od glavnih prihoda, uz skromne ulaznice koje naplaćuju posjetiteljima.

Afrička škola ljudskih prava

Žive u kolibama napravljenim od kravljeg izmeta, bambusa i granja, a svakog gosta pozdravljaju s osmjehom i pjesmom. Ondje može doći svaka žena koja to poželi. Umoja je posebna po tome što nije samo utočište, gdje se žene skrivaju i tuguju.

Umoja je aktivna zajednica koja glasno govori o pravima žena. Oni je smatraju afričkom školom ženskih prava.Žene koje dođu u Umoju, dobit će psihofizičku pomoć, ali će automatski postati ambasadorice ljudskih prava. Učit će kako odgajati djecu, kako trgovati i kako prebroditi strah od nasilja koji im je gotovo urođen.

Hodaju Samburom i promiču jednakost

Jedna od najvećih borbi koje vode stanovnice ovog sela je ona protiv dječjih brakova. Nakit od perli, važan je element Samburua kulture. Djevojčice svoje prve perle dobivaju u istoimenoj ceremoniji.

Otac bira starijeg muškarca, ratnika, s kojim djevojčica mora stupiti u brak, „čim postane žena“, odnosno nakon prve menstruacije. Trudnoća je zabranjena, a kontracepcija nedostupna. Muškarac može raditi što god želi s djevojčicom pa su česti pobačaji koje provode druge žene u selu.

Trud ove humane zajednice, okolina sve više prihvaća i cijeni. Nedavno su dobile mogućnost ići u druga sela i širiti glas o pravima žena te podučavati djecu jednakosti i pravim društvenim vrijednostima. Najveće postignuće stanovnica Umoje je pravo na zemlju, koje do sada nisu imale. Počele se registrirati svoja zemljišta i zarađivati vlastitim rukama, što će u budućnosti pozitivno utjecati na njihovu samostalnost.

Najlakši put do novih ideja za putovanja. Preuzmi DNEVNIK.hr aplikaciju