Galerija
Kompleks je podignut početkom 1890-ih godina prema nacrtima arhitekta Kune Weidmanna, a izveo ga je sisački graditelj Andrija Colussi. U vrijeme nastanka riječ je bila o najvećem objektu koji je podigla gradska uprava i najvećem vojnom zdanju u Sisku do tada. Arhitektonski (glavna) se zgrada isticala svojom dvokatnom masom, produženim pročeljem s istaknutim rizalitima te spojem elemenata neobaroka i njemačke renesanse. Fasada i dekoracije izvedene su u opeci, a krovište je dodatno naglašeno skulpturalnim prikazom vojnika sa sabljom, kao i metalnim ukrasima na tornjevima.
Potres kao točka na i
Kroz ovu su vojarnu prolazile generacije vojnika različitih država – od Austro-Ugarske Monarhije, preko Kraljevine pa onda socijalističke Jugoslavije, do suvremene hrvatske države. Po završetku Domovinskog rata kompleks je postupno zapušten, prepušten zubu vremena i – čagljevima. Konačnu štetu potpisuje veliki potres 2020. godine – ali on je zapravo zaboravljenu vojarnu na Kupi vratio na radar i o njezinoj se obnovi tek tada počelo ozbiljno govoriti.
Na temelju arhitektonskih, građevinskih i konzervatorskih analiza utvrđeno je da je potrebna cjelovita sanacija svih objekata unutar kompleksa, uz poseban naglasak na središnju, najveću zgradu. Konstrukcijska je obnova započela 2022. godine. Prve dvije faze odnosile su se na stabilizaciju i pripremne zahvate, dok treća, sadašnja faza, obuhvaća potpunu obnovu dviju glavnih zgrada.
Vrijednost ugovorenih radova iznosi oko 8,8 milijuna eura bez PDV-a, odnosno više od 11 milijuna eura s PDV-om, a sredstva osigurava Sisačko-moslavačka županija. Radovi se odvijaju uz strogi konzervatorski nadzor kako bi se sačuvali izvorni arhitektonski elementi, osobito oni izvedeni u opeci i na pročelju.
Nakon obnove, Domobranska vojarna dobit će sasvim novu ulogu – postat će znanstveni, kulturni i obrazovni centar. U jednoj zgradi planirani su suvremeno opremljeni prostori za edukaciju, laboratoriji, knjižnica i manji smještajni kapaciteti, dok će druga zgrada sadržavati kuhinju i restoran, prostor za radionice usmjerene na održive tehnologije te prateću infrastrukturu poput punionica za električna vozila. Tako će nekadašnje vojno zdanje i dugogodišnje ruglo postati središte znanja, kulture i inovacija, uz rijeku Kupu koja mu sjajno stoji. A – s ovom puno ljepšom namjenom – i ono Kupi.
Vulkan koji se probudio nakon 10 tisuća godina: Oblaci puni pepela putuju nebom preko kontinenata
