Galerija
Sljemenski tunel
No ovoga puta ćemo se pozabaviti jednim komadićem povijesti, starim Sljemenskim tunelom kroz koji prolazi omiljena sljemenska staza – Bikčevićeva poznata i kao “osamnajstica”. Ako ste onde ikada prolazili, možda ste vidjeli konope, klinove i druge penjačke rekvizite na zidovima i stropu. To je zato što tunel koristi i Gorska služba spašavanja za svoje treninge i vježbe.
“Možda ga prepoznajete ako ste se ikad uspinjali starom žičarom iz Gračana, jer ste upravo kroz njega morali proći. No ono što mnogi ne znaju je da je tunel zapravo dio daleko ambicioznijeg plana – ideja je bila da se probije put kroz cijelu Medvednicu i spoji Zagreb sa Zagorjem. Gradnja je započela 1947., a na njemu su radili ratni zarobljenici iz Drugog svjetskog rata. Plan nikad nije u potpunosti zaživio – iz raznih razloga se od njega odustalo, i na kraju je dovršen samo prvi dio tunela, dug 120 metara, na gračanskoj strani”, otkriva Medvednica.com na svojim stranicama i dodaje:
“Osim planinara i spašavatelja, tunel tu i tamo postane kulisa za filmske scene ili neobična pozornica za elektronsku glazbu. Tko bi rekao da se ispod Medvednice skriva ovako neobično, živo podzemlje”.
Bilo je riječi o tome da se iskopa više od šest kilometara dugačak tunel kroz planinu, do Stubaka, kojim bi vozili automobili – ali i vlak ili tramvaj. Da je takav pothvat realiziran bio bi to najduži tunel u Hrvatskoj.
Bikčevićeva staza
Tko god je planinario Medvednicom, nije mogao ne čuti za Bikčevićevu stazu (Planinarsku stazu 18). Staza nazvana po šumaru Tomislavu Bikčeviću počinje od Gračanskog Dolja, tj. Tunela Sljeme, i penje se sve do Puntijarke. Premda iznimno atraktivna, ova staza ipak je malo zahtjevnija – ima četiri i pol kilometra uspona i oko 630 metara visinske razlike te bi vas mogla žešće zadihati. Unatoč tome, iznimno je popularna pa ćete za lijepih dana sresti mnoštvo drugih planinara i ljubimaca.
Nekad i sad
Još se ranih 1960–ih razmatralo kako povezati Zagreb s njegovim izletištem u visinama. Pokrenut je projekt izgradnje žičare, koja je u promet puštena 1963. Godine. Bila je dugačka više od četiri kilometara, a savladavala je visinsku razliku od 670 metara. Svaka kabina je primala četiri osobe, a vožnja je trajala 23 minute. Žičara je vozila do 2007. godine kada je zbog kvara motora i skupog održavanja ukinuta. Nova i moderna žičara ima šest etaža – od podzemnih garaža s parkirnim mjestima, glavne etaže za ukrcaj do gornje postaje na 1030 metara nadmorske visine. Trasa je duga 5017 metara, savladava 754 metra visinske razlike. Kabine za do 10 osoba prilagođene su i prijevozu skija i bicikala.
Riječke gastronomske luke: Tajna kvarnerskih okusa u spoju mora, tradicije i gora

