Galerija 0 0 0 0 Italiji ne nedostaje raznovrsne kulturne baštine, ali niti jedna tradicija nije toliko fascinantna i neobična kao tarantella, ples koji se najčešće povezuje s razigranom atmosferom juga Italije. No iza tog živopisnog plesa krije se iznenađujuće mračna i gotovo mistična priča. Ples je nastao u gradu Tarantu, u Apuliji, na peti Čizme, kao odgovor na neobičnu pojavu poznatu kao tarantizam, stanje za koje se vjerovalo da nastaje nakon ugriza pauka. Ples je imao iscjeliteljsku funkciju od posljedica ugriza pauka, koji se pogrešno nazivao tarantula. Zapravo je riječ o vučjem pauku (Lycosa tarantula), čiji ugriz obično nije ozbiljan niti smrtonosan. Prema narodnim pričama osobe koje bi ugrizao pauk padale bi u stanje histerije, uznemirenosti i počele bi se neobično ponašati. Ljudi iz mjesta okupljali bi se oko zaražene osobe dok bi glazbenici svirali mandoline, gitare i tamburine, mijenjajući ritam u potrazi za onim pravim. Kada bi se pronašao odgovarajući tempo, oboljeli bi počeo plesati i nastavio satima, sve dok ne bi pao od umora. Vjerovalo se da se tako izbacuje otrov iz organizma.

Bez tragova ugriza...

Kako su stoljeća prolazila, mistika oko tarantelle polako je blijedjela. Ples je izgubio svoju iscjeliteljsku funkciju i pretvorio se u ono što danas poznajemo kao živahan ples u paru, često izvođen na svadbama i proslavama. Tarantella se pleše u brzom ritmu, uz lagane i brze korake i zavodljive geste između partnera. Žene često u rukama drže tamburin, dok muškarci pokretima nastoje impresionirati partnericu elegancijom i energijom. Upravo ta razigrana dinamika čini ga jednim od najprepoznatljivijih talijanskih plesova.

U trendu Pogled je spektakl! Restoran na granici koji Hrvati vole: Hrana je fina, porcije su ogromne, a cijene pristojne Na granici s Hrvatskom Izuzev Međimuraca i Varaždinaca rijetki Hrvati znaju za ovaj divni slovenski gradić – savršen je za izlet Fotopriča Kod Pere: Konoba na jugu Hrvatske u kojoj se gosti dočekuju kao dragi prijatelji

Tarantizam je prvi put je opisan u 11. stoljeću, bio je čest u 15. i 16. stoljeću, vrhunac je dosegnuo u 17., a zadržao se i u 18. stoljeću. Osim u kontinentalnoj Italiji, slične pojave zabilježene su i na Siciliji, u Španjolskoj, dijelovima Njemačke, Albaniji i Etiopiji. Oboljeli su najčešće bili pripadnici nižih društvenih slojeva, uglavnom tijekom ljetne berbe. Žrtve nisu imale nikakve fizičke tragove ugriza, niti je itko prijavljivao da je vidio pauka u njihovoj blizini. Simptomi bi se javljali od jednog sata do tri dana nakon navodnog ugriza.

Tarantella - 2 (Foto: Shutterstock)

Terapija vinom 

Osoba bi se žalila na glavobolju, vrtoglavicu, tjeskobu i umor, a kada bi bolest eskalirala, skakala bi u zrak, plakala i ponašala se kao da je izgubila razum. Kada bi glazba započela, osoba bi sugestivno i divlje plesala te trgala odjeću, sve dok se ne bi umorila i zaspala, a nakon toga se ne bi ničega sjećala. Liječnici su iskušavali razne terapije, poput puštanja krvi i terapijama vinom, ali ništa nije pomagalo. Jedan liječnik iz Napulja 1693. godine čak je dao paucima da ga ugrizu pred svjedocima, ali nije razvio simptome. Znanost nikada nije potvrdila stvarnu povezanost između ugriza pauka i ovakvog ponašanja. Danas se tarantizam često tumači kao oblik kolektivne psihološke reakcije ili društvenog fenomena tog vremena, a ne stvarna bolest.

Zabranjeni otok naših susjeda: Od ribarskog mjestašca preko luksuznog kompleksa do tihe propasti +3