Četrnaeste Zimske olimpijske igre održane su u Sarajevu 1984. godine, od 8. do 19. veljače. Proglašene su "igrama mira" jer su barem na kratko pomirile Ameriku i Rusiju, a prema ocjeni predsjednika Međunarodnog olimpijskog odbora, Juana Antonija Samarancha, bile su to i najbolje organizirane Zimske olimpijske igre do tada.
Prve ideje o Sarajevu kao domaćinu ove velike sportske manifestacije javile su se puno ranije, početkom 1970-ih, kada je sramežljivo zaključeno da Sarajevo ima sve prirodne preduvjete za održavanje Igara, a ostalo će se već napraviti.
Javnost je krajem 1977. godina saznala da će se Sarajevo kandidirati za organizaciju Zimskih olimpijskih igara 1984. U konkurenciji su bili i Saporo i Göteborg, pa je pobjeda Sarajeva, koje je u tom trenutku imalo tek jednu ledenu plohu u Skenderiji i Ski-centar na Jahorini, djelovala nestvarno.
Sarajevo se za svoje domaćinstvo na Igrama pripremalo ozbiljno i dugo. Grad je postao golemo gradilište i u narednim su godinama nicali sportski objekti i ceste prema planinama, Zetra, staza za bob i sankanje, skakaonice, žičare, hoteli, Olimpijsko selo, novinarsko naselje… Sve je bilo dovršeno i opremljeno do jeseni 1982., trebalo je još samo sve ulaštiti i – dočekati goste.
Nakon dramatične "večeri prije" bez snijega, on je – baš kao u bajci – velikodušno napadao preko noći, i u bijelom Sarajevu, na Olimpijskom stadionu Koševo, točno u 14 i 30 sati 8. veljače fanfare su označile početak svečanosti. Jedanaest dana kasnije Samaranch se na odlasku, u Zeti, riječima: "Doviđenja, drago Sarajevo!" oprostio od vjerojatno najboljih domaćina na svijetu.
Anegdote, priče pune duha i atmosfere, sjećanja i uspomene na tih nekoliko dana i danas stoje kao šareni spomenik na polovici desetljeća koje je započelo "bez Tita", i najavilo ono sljedeće, koje će završiti i bez mnogih, mnogih, mnogih drugih.
S planina okićenih novim stazama, centrima i hotelima Sarajevo je gađano, uporno i nemilosrdno, da padne, nestane i pogine. Duša mu je nekako preživjela, pa i nije bilo osobito važno što su u ruševine pretvorene i bob-staza na Trebeviću, i sportska dvorana Zetra u gradu ili Olimpijski muzej.
Nakon rata, naravno, ni uspomene ni sport nisu bili prioritet, ali s vremenom se počelo raditi i na obnovi nekih olimpijskih lokacija. Popravljena je žičara za Trebević i još neke druge, obnovljene su skijaške staze i uređeno jedno sanjkalište, izgrađeni novi hoteli, a uređena je i Zetra.
Samo nezamislivo skupa bob-staza, oživljena bojom i grafitima, još stoji razvaljena kao podsjetnik i betonski spomenik na dane velike sreće, tugu i besmisao… istovremeno.
Kraljeva Sutjeska: Pogledajte fotografije jednog od najljepših sela u Bosni i Hercegovini
