Na planini Trebević iznad grada, koja je i inače važan turistički i rekreativni centar regije, te jedno od omiljenih izletišta Sarajlija, nalazi se uspomena na slavne dane Sarajeva. Premda mjestimično pokrivena grafitima, raslinjem i oštećenjima iz rata, dobro se drži i privlači brojne znatiželjnike iz regije, ali i cijeloga svijeta. Riječ je o sarajevskoj bob stazi.
Sagrađena je za Zimske Olimpijske igre 1984. godine kada je Sarajevo, kao grad nesvrstane Jugoslavije i nestašne povijesti vezane za izbijanje Prvog svjetskog rata, dobilo priliku zablistati u ruhu međunarodnog sporta, prijateljstva i mira. Bila je to naročito važna uloga u doba hladnoratovskih odnosa, prepucavanja, bojkotiranja i terorističkih napada – svijetu je trebala lijepa priča.
Cijeli grad sudjelovao je u radovima i pripremama. Izgrađena su naselja za novinare, rekonstruiran je stadion, podignuti hoteli i sportski kompleksi, građani su izlazili iz kuća i zajedno čistili ulice od snježne mećave, a gradom su vladali ponos i veselje zauvijek očuvani u liku Vučka, maskote Igara.
Gradnja staze nije bila nimalo lak posao: bila je to skupa i zahtjevna investicija pogotovo jer je trebalo izgraditi i sistem hlađenja, a duga staza bila je osmišljena za kombiniranu upotrebu za bob i sanjkanje. Na koncu se sav trud isplatio, a mediji su je prozvali olimpijskim remek-djelom.
Natjecanja je pratilo čak 30 000 gledatelja, a da bi ostala dugoročno iskoristiva osmišljeni su načini na koje se i građani kasnije mogu spuštati bob stazom – bio je to poznati čamac Vučko. Igre su zatvorene porukom ''Doviđenja, drago Sarajevo!'' i grad je u svoju povijest zauvijek upisao jednu od najljepših epizoda.
A staza? Nakon završetka olimpijskih igara staza je korištena za natjecanja u sklopu Svjetskog kupa, no, onda su – kako pjesnik reče - došle devedesete. Tijekom ratova 1990-ih i opsade Sarajeva staza je oštećena, te i dan danas ožiljci stoje kao svjedoci nesretnog vremena.
Nakon rata prepuštena je uličnim umjetnicima i njihovim sprejevima, biciklistima, rolerima, skejterima i ljubiteljima adrenalina. Da život ovdje nije potpuno zamro svjedoče i bob i sanjkaški timovi koji još treniraju na ovoj brzoj i sigurnoj stazi, ali i posjetioci željni malo drugačijeg turističkog sadržaja.
S obzirom na život koji je živjela, staza je danas u relativno pristojnom stanju, čemu je pomogla i djelomična restauracija posljednjih godina.
Zanimljivo je da je interes za obnovom staze iskazao predstavnik Vlade Katalonije za jugoistočnu Europu, Eric Hauck. Naime, osobno je emotivno vezan uz Sarajevo u kojem je kao mladi reporter proveo ratne 90-e i u ratnim stradanjima izgubio bliskog kolegu i prijatelja. Zajedno sa Sarajlijama proživio je najteže trenutke, a danas želi pomoći gradu kojeg smatra i svojim.
Obnova staze bila bi važna za revitalizaciju sporta ali i pojačanje ponude kulturnog turizma Sarajeva. No, i bez povratne materijalne koristi, obnova staze značila bi odati poštovanje onome što je nekada bilo i zbog čega je Sarajevo 1984. zablistalo na karti svijeta.
