Srednjoatlantski hrbat masivni je podvodni planinski lanac koji se proteže dužinom od 16 tisuća kilometara sredinom Atlantskog oceana. Iako je uglavnom skriven oceanom, jedan je od većih planinskih masiva na Zemlji. Tek na nekoliko mjesta izvire iznad površine tvoreći otoke, a jedan je od tih otoka i Island.
Srednjoatlantski hrbat mjesto je susreta odnosno razdvajanja euroazijske i sjevernoameričke tektonske ploče, procesa koje je započeo prije 25 milijuna godina – i još uvijek traje. Odmicanje litosfernih ploča (divergencija) jedne od druge stvara pukotine u zemljinoj kori, što omogućuje dotok magme iz unutrašnjosti Zemlje ili kontakt površinskih voda s magmom, pa su jedinstvena geologija i geotermalna svojstva Islanda, gejziri, vulkanska i seizmička aktivnost, posljedica upravo te tektonske aktivnosti.
Podvodni je hrbat otkriven 1950-ih, a Island se nalazi na njegovu najzapadnijem dijelu. Sam otok nalazi se dijelom na sjevernoameričkoj tektonskoj ploči, a dijelom na euroazijskoj. Tako je Reykjavik, na primjer, geološki dio Sjeverne Amerike, dok su Eastfjordovi dio Europe.
Zemlja "vatre i leda", aktivnih vulkana, gejzira i osebujnog krajolika, svoju je geotermalnu specifičnost iskoristila na najbolji mogući način. Island, kao ni jedna druga zemlja na svijetu, koristi geotermalnu energije za proizvodnju struje i grijanje. Reykjavik se grije isključivo geotermalnom energijom, a Island gotovo 30 % svoje električne energije dobiva iz geotermalnih izvora.
U Nacionalnom parku Thingvellir i na poluotoku Reykjanes može se jasno na površini vidjeti pukotina između dvije tektonske ploče. Nacionalni park Thingvellir udaljen je 40-ak kilometara od Reykjavika i nalazi se na poznatoj ruti Zlatni krug. Ovdje se može čak i roniti u pukotini Silfri, u kojoj je morska voda, filtrirana magmatskim stijenama, toliko bistra da se vidi i stotinu metara u dubinu. Voda je ledena, temperatura joj je tek između 2 i 4 stupnja, pa je obavezno ronjenje u odijelu.
Poluotok Reykjanes drugo je mjesto na Islandu na kojem se jasno vide europska i sjevernoamerička tektonska ploča – jaz između njih. Uz klasike islandske geomorfologije, gejzire, vulkanske kratere i crnu zemlju, turisti ovdje mogu prošetati i Mostom između kontinenata (Miðlína) u Sandviku. To je uzak pješački most koji se proteže kanalom između dviju razmaknutih tektonskih ploča, odnosno – između dva kontinenta. Najpopularnija poza za fotografijranje, je – nije teško pogoditi, ona u kojoj ste jednom nogom u Europi, a drugom u Sjevernoj Americi.
Muzej u obliku vulkanskog kratera koji izranja iz Zemlje Vatre i Leda
