Špilju Royston slučajno su 1742. otkrili radnici koji su točno iznad nje postavljali novu klupu na tržnici maslaca. Kopajući su naišli na mlinski kamen, a kada su ga podigli, otkriveno je da on skriva okomito okno s udubljenim utorima za ruke i noge koji su služili kao ljestve. Prvotno uzbuđenje splasnulo je čim su se spustili jer je špilja bila uglavnom zatrpana zemljom.
Lubanja i svjedoci koji šute
No, u nadi da ipak krije blago, okno je prošireno, a zemlja iznesena… ali umjesto zlata i dragog kamenja pronađen je tek dio lončića, komad mjedi, ljudska lubanja i raspadnute kosti, a „blago“ su čuvali izrezbareni likovi na zidovima spilje.
Rezbarije su uglavnom kršćanske, na nekim mjestima prepoznaju se poganski simboli plodnosti, a mnoge manje figure i simboli i dalje su nepoznanica. Najintrigantniji je lik koji drži lubanju u desnoj ruci i svijeću u lijevoj za koji se ne zna što predstavlja, ali svakako potpiruje maštu lokalnog stanovništva i istraživača.
Otkrivena sasvim slučajno, tri stoljeća kasnije špilja Royston i dalje je nepoznanica. Nalazi se u Roystonu, 80 kilometra sjeverno od Londona. Ne spominje se nigdje u povijesnim zapisima i njezino podrijetlo i svrha još uvijek zbunjuju povjesničare. Ali ako nedostaje činjenica, nikako se ne može reći da nedostaje teorija koje pokušavaju objasniti njezinu namjenu.
Masoni, templari ili...
Neki smatraju da je kralj James I. koristio spilju Royston za prakticiranje masonstva, drugi misle da je ona bila soba pustinjaka, koji su ih često podizali uz križanja kako bi putnicima pokazivali pravi put i molili za njih (to bi objasnilo urezani lik Sv. Kristofora).
No daleko najpopularnija teorija je da su spilju koristili templari. Templari su osnovali obližnji grad Baldock u 12. stoljeću i postoje dokazi da su trgovali na tržnici maslaca u Roystonu do polovice 13. stoljeća. Ljudi u Engleskoj bili su fascinirani Templarima, a ova teorija bez sumnje je najbolje prolazila i kod turista. Uz tajnoviti red redovnika-vojnika i lik sa zida sa svijećom i lubanjom dobio je uzbudljivo objašnjenje (inicijacijski obred templara), a čitava špilja – napokon – namjenu.
Istina bez istine
Problem je bio odrediti starost spilje jer osim (pre)malo pigmenta, u njoj nema ničeg organskog. Ljudski ostaci davno su izgubljeni, pa je najbolji način za datiranje bila stilska analiza crteža. Proveo ju je 2012. Royal Armouries Museum u Leedsu i zaključeno da nije vjerojatno da je ijedna od rezbarija bila izvedena prije otprilike 1350. godine – čitavo stoljeće nakon što su Templari bili aktivni u Roystonu i desetljećima nakon njihova općeg ukidanja 1312. godine.
Znanstvenici ne pokazuju razočaranje i ističu da je špilja Royston izuzetno vrijedno nalazište zbog dobro očuvanih srednjovjekovnih crteža, a čak i ako nema veze s Templarima, zagonetni crtež čovjeka s lubanjom ispod kojeg je nađena lubanja, rekli bismo, krije uzbudljivu priču.
Neobjašnjivi misterij: Špilja u kojoj se mobiteli gase, a voda kapa naopako
