Passo di San Boldo planinski je prijevoj u pokrajini Treviso na sjeveroistoku Italije, na južnim obroncima talijanskih Alpa. Najviša točka ceste je 712 metara nadmorske visine, što samo po sebi nije ekstremno, ali sama je cesta prilično impresivno savladala teren kojim je morala proći.
Cesta koja prelazi preko prijevoja San Boldo danas nosi oznaku lokalne ceste – strada provinciale 635. Duga je 15 kilometara i spaja Tovenu i Trichianu, a najpoznatija je zbog kratke dionice – duge tek 700 metara – koja se sastoji od čak osam serpentina koje se svijaju unutar pet tunela i prolaze preko šest mostova.
Cestu je u Prvom svjetskom ratu izgradila austrougarska vojska i to u samo tri mjeseca, pa se često naziva i "cestom od sto dana" (La strada dei 100 giorni). Gradilo ju je više od sedam tisuća radnika, vojnika, raznih zarobljenika i civila iz okolnih mjesta.
Cesta je građena od veljače do lipnja 1918., dan i noć, u tri smjene, jer je bila od iznimne strateške važnosti za opskrbu vojske tijekom bitke kod Piave. Kako je bila namijenjena prije svega prometu teških vojnih vozila, nagib nije smio prelaziti 12 posto, pa je cesta izvedena kroz 18 serpentina i šest tunela.
Promet se na SP 635 može odvijati samo u jednom smjeru, što je regulirano semaforima. Ograničenje brzine je 30 kilometara na sat, a postoji – jer je iskustvo pokazalo da treba postojati – i ograničenje visine. Ono iznosi 3,2 metra i uvedeno je zbog autobusa koji su redovito ostajali zaglavljenu u tunelu.
Ljepša od piramida? Egipatska Bijela pustinja u kojoj ćete pronaći zelene oaze i remek-djela prirode
